KLUB POZNATIH PARTIZANOVACA
Dramski umetnik: Slobodan Aligrudić
Jedan od najvernijih i najdužih po stažu, navijača Partizana, je glumac Slobodan Aligrudić. Od osnivanja pa do današnjih dana neprekidno je sa našim sportskim ekipama. Svaki uspeh radosno i otvoreno proslavlja, neuspehe neće ni da spominje.
Mnogima je nepoznato da je i sam Slobodan, kao pionir, igrao fudbal u Partizanu. Virtuoz i nenadmašni fudbalski majstor Stjepan Bobek. pobudio je u njemu želju za fudbalskom loptom. Međutim, to je kratko trajalo, i nova ljubav pozorište, odvukla ga je na drugu stranu.
ALIGRUDIĆ: To je bilo odmah posle rata kada sam bio igrač Partizana. Imao sam „štofa“ za fudbal, međutim, drugovi su me slučajno odveli u kulturno-umetničko društvo „Ivo Lola Ribar“ i ja se odvojih od terena.
P. VESNIK: Od tada Partizan je za Vas samo klub za koji navijate ili nešto drugo?
ALIGRUDIĆ: Nije to ono formalno navijanje. Navijanje za Partizan je nešto specifično, osećanje prema klubu kao nekom svom najbližem, iz porodice. Sam podatak da je to jugoslovensko sportsko društvo dovoljno govori. Kasnije se nadovezala i svest.
P. VESNIK: Mnoge bitke bili su naši sportisti, kako ste to preživljavali?
ALIGRUDIĆ: Samo mogu govoriti o uspesima, jer ih je daleko više bilo. A ti neuspesi, pa njih je daleko manje, a i oni su sastavni deo sporta. Najsrećniji sam bio, naravno, 1966. godine kad smo igrali finale Kupa evropskih šampiona. Međutim, sagoresmo protiv Reala.
P. VESNIK: Sadašnji Partizan pod palicom trenera Tome Kaloperovića?
ALIGRUDIĆ: Sa Tomom se počelo nedavno raditi. Talenata ima, ali treba imati strpljenja. Međutim, treba nam i jedno pojačanje tu u prvom redu mislim na Mostarca Blaža Sliškovića. On bi bio pravi vođa ekipe i sa njim bismo daleko dogurali i u Evropi.
P. VESNIK: Iz ovog se zaključuje da Partizan treba ove godine da obezbedi učešće u Kup UEFA?
ALIGRUDIĆ: I pored sadašnje trenutne situacije na tabeli gde je stanje krajnje neizvesno sa dobrim finišem verujem da ćemo se naći u „evropskom vozu“. A tada sa Sliškovićem, Živkovićem i Trifunovićem na sredini Vargom, Smajićem i Đelmašem u špicu i Stojkovićem i Kaličaninom u odbrani, oriće se pesma navijača Partizana na sve strane.
P. VESNIK: Šta vas je ove godine posebno obradovalo?
ALIGRUDIĆ: Naši košarkaši su poglavlje za sebe. Nije što su naši, nego oni su pravi majstori, predvođeni ekstra-klasom Kićanovićem. One pobede nad Cibonom se ne zaboravljaju. „Cibosi“ su bili jaki, ali Partizan još jači. U Zagrebu su briljirali košarkaši, u Beogradu navijači. Tu se ograđujem što se tiče košarke. Dobro su igrali do samog kraja, a poslednjih nekoliko minuta su se opustili, i stavili nas na muke čak i zastrepesmo.
P. VESNIK: Pogledajmo perspektivu klubova Partizana u budućnosti?
ALIGRUDIĆ: Pa šta drugo navijač može očekivati nego sve bolje i bolje rezultate. Za fudbalere sam rekao. Košarkaši i sa Kićanovićem i bez Kićanovića nastaviće sa uspesima. Dolaze mlađi željni afirmacije. Možda se u nekom od njih krije i novi Kićanović.
P. VESNIK: I za kraj, pitanje s kim ste od „Partizanovaca“ najprisniji?
ALIGRUDIĆ: O prijateljima, mogu vam reći da su oni iz mnogih generacija i raznih sportova. Međutim, ne mogu izostaviti Milana Damjanovića i Zorana Miladinovića. Milanu Damjanoviću dugujem i jedno izvinjenje. Obećao sam mu da ću doći na jednu utakmicu njegovih pionira. Međutim, to do sada nisam uradio.