Događaj godine, susret Partizan — Volmak, u okviru Kupa evropskih šampiona
Početkom meseca šahisti našeg šampiona ugostili su holandskog prvaka Volmaka iz Roterdama. Bio je to okršaj u drugom kolu Kupa evropskih šampiona. Radi podsećanja neka ostane zapisano da je Partizan 20 puta osvaja titulu prvaka Jugoslavije, osam puta Kup Maršala Tita i bio trostruki pobednik Kupa evropskih šampiona (1952, 1954, 1956. godine) i za taj uspeh mu je pripao zlatni pehar u trajno vlasništvo.
S druge strane protivnik dostojan poštovanja. U redovima Volmaka na prvoj ploči jedan od najboljih igrača današnjice velemajstor Jan Timan, na drugoj „strašni“ Viktor Korčnoj kome je ovo bio i prvi izlazak na scenu posle poraza sa Kasparovom u londonskom polufinalnom meču kandidata. Dalje se ređaju imena, velike nade holandskog šaha, Van der Vila, Engleza Rejmonda Kina, Bema i Kuifa.
Sve je govorilo da će ovaj meč ostati u sećanju, jer su se s druge strane ploče našli naši proslavljeni matadori Svetozar Gligorić, Milan Matulović, Dragutin Šahović, Vladimir Raičević, Nikola Karaklajić i Nenad Ristić. Upravo tako je i bilo — ostaće ovaj meč u sećanju po velikoj drami i krajnje neizvesnom rezultatu sve do poslednjeg poteza. Ostaće u sećanju i po prepunoj dvorani Doma sindikata koja je tri večeri bila pretesna da bi primila sve one poklonike „drevne igre“ u našem glavnom gradu.
Kao što je poznato meč je završen nerešenim rezultatom — 6:6, ali je holandski šampion stekao pravo da se bori u četvrtfinalu zahvaljujući dvema pobedama Viktora Korčnoja nad Milanom Matulovićem. Nedostajalo je malo sreće pa da naš prvak eliminiše velikog protivnika — propuštena je izuzetno povoljna prilika.
Večiti mladić
Legenda jugoslovenskog šaha, „nacionalni Gliga“, još jednom je, kao i bezbroj puta do sada, pokazao da spada u sam vrh našeg i svetskog šaha. U partijama sa Janom Timanom, mnogi su prednost davali holandskom velemajstoru, „večiti mladić“ je još jednom pokazao kako se treba boriti za boje svog kluba.
U prvoj partiji, mada je vodio crna figure, Gligorić je sigurnom tehnikom u nastavku realizovao minimalnu pozicionu prednost i podsetio na najbolje dane. I sutradan Gligorić je pokazao svu svoju genijalnost, uspevši da slabiju poziciju dovede do „luke spasa“.
Poznato je da je ranije Milan Matulović imao veoma dobar bilans sa Viktorom Korčnojem — tri pobede, dva remija i tri poraza (4:4). Očekivalo se da će „doktor Marineli“, kako prijatelji zovu Matulovića, i ovoga puta biti ravnopravan „strašnom Viktoru“. Na našu veliku žalost tako nije bilo, Matulović je izgubio obe partije i upravo zbog toga Volmak je otišao dalje.
Sigurno da niko Matuloviću ne bi zamerio što je poražen od Korčnoja, jer objektivno ovaj je daleko jači igrač od njega, ali se mora reći da je obe partije izgubio, tako reći, bez igre. Šahisti imaju običaj da kažu kada pretrpe težak poraz da se igralo „na jedan gol“, da „nisu došli do lopte“ i upravo tako je bilo u obe partije Matulovićeve. Pokušavao je od prvog poteza izmenama da stigne do remija, a svima je poznato da se tako ne može protiv Korčnoja. Da je napadao sigurno mu niko ne bi reči rekao i da je izgubio. Ovako sve kritike njegov račun.
Bolest učinila svoje
Sve do pred početak meče bilo je neizvesno hoće li se na trećoj ploči pojaviti Dragutin Šahović, jer „Šale“ je bio bolestan, ali nije želeo da ostavi drugove „na cedilu“ u ovako važnom meču. Došao je na podijum velike dvorane Doma sindikata, odigrao dve burne partije protiv Van der Bila, u drugoj zabeležio efektnu pobedu, u prvoj, u velikom cajtnotu, načinio odlučujuću grešku koja ga je koštala pobede.
Nedavno je velemajstor Vladimir Raičević otvorio u Subotici kafić i kako mnogi tvrde verovatno više neće igrati šah, ili će to činiti vrlo retko. Dugo odsustvovanje iz turnirske arene nije ostavilo na Rajčetu traga. Igrao je protiv velikog engleskog teoretičara kao u najboljim danima. U prvoj partiji prosto ga je „razneo“ sa ploče, u drugoj se nešto slično dešavalo, ali je u nastalim komplikacijama Raičević negde propustio najbolji nastavak, pa se sve rasplinulo u remi. Šteta, jer da je zabeležio još pobedu Partizan bi išao dalje. No, ne treba mu zameriti. Zna se ko je kriv što je naš šampion ispao iz takmičenja, Raičević je u svakom pogledu ispunio očekivanja.
Poznato je da nekadašnji šampion Jugoslavije, internacionalac Nikola Karaklajić igra samo za Partizan veoma retko na nekom od turnira. Zato se i strepelo kako će proći njegov dvoboj sa mladim talentovanim Bemom. Strepnje su bile neosnovane, stara „garda“ je bila na visini zadatka, obe večeri lako održala ravnotežu. Bem i da je želeo nije mogao da postigne ništa više od polovičnog uspeha.
Pre početka meča govorio je Jan Timan da će odluka o pobedniku pasti na poslednjim pločama. Na kraju tako nije bilo, ali je moglo da se desi da nije bilo kobnog cajtnota u drugoj partiji Ristića i Kufa. Prve večeri naš mladi majstor blistao je, efektno zabeležio pobedu, da bi druge u nešto slabijoj poziciji zapao u strahovit vremenski tesnac i propustio da odigra najjači potez koji bi mu doneo barem pola poena.
Bez obzira na žal za propuštenim mora se reći da su Holanđani ipak zasluženo pobedili. Imali su jednog nenadmašnog Viktora Korčnoja, imali su i više sreće, a ona po nekad u šahu mnogo znači. Partizan je propustio divnu priliku da se visoko vine u najznačajnijem evropskom takmičenju, ali treba sportski čestitati protivniku na pobedi, kao što je to i učinjeno, i poželeti mu puno uspeha u nastavku borbi za veliki pehar koji pripada šampionu Evrope. Nama ostaje da čekamo neku bolju priliku, nadajmo se ne za dugo!
Partizan- Volmak 6:6 (3,5:2,5 I 2,5:3,5)
Prvi krug: Gligorić — Timan 1:0, Matulović — Korčnoj 0:1, Šahović — Van der Vil 0:1, Raičević — Kin 1:0, Karaklajić — Bem remi, Ristić — Kuif 1:0.
Drugi krug: Gligorić — Timan remi, Matulović — Korčnoj 0:1, Šahović — Van der Vil 0:1, 1:0, Raičević — Kin 1:0, Karaklajić — Bem remi, Ristić — Kuif 0:1.
Ukupno: Gligorić — Timan 1:0, remi, Matulović — Korčnoj 0:1, 0:1, Šahović — Van der Vil 0:1, 1:0, Raičević — Kin 1:0, remi, Karaklajić — Bem remi, remi, Ristić — Kuif 1:0, 0:1.