KLUB POZNATIH PARTIZANOVACA
Milovan Ilić — Minimaks
Milovan Ilić — Minimaks čovek zadivljujuće elokvencije, britkih i sadržajnih komentara, veliki Partizanovac, ali i sagovornik uvek interesantan — posebno kada su sportska zbivanja u pitanju…
Razgovaramo, naravno, o Partizanu i prolećnom nastavku:
ILIĆ: Proleće. Zar u našem fudbalu uopšte ima proleća. Pre bih rekao da je zavladala jesen. Zvezda je čak u dubokoj jeseni. fudbal nam je, nažalost, takav…
P. VESNIK: Uvek, međutim, postoji i „ono-ali“…
ILIĆ: Jeste, kada je fudbal u pitanju ja sam, opet, veliki optimista. Jer, to je igra sa mnogo tajni, igra kojoj je i pored svih manjkavosti teško odoleti… I Partizanu je teško odoleti…
P. VESNIK: Ipak uspevate?
ILIĆ: Svakako. Kad pobeđuje jedan sam od najvernijih, ali kad počne da gubi — nema me nigde. Ne, ne okrećem leđa, već se samo isključim iz „igre“, kao da se ništa nije dogodilo. Teško mi padaju porazi i ne želim da se nerviram.
P. VESNIK: Partizan vas, ipak, može obradovati — titulom?
ILIĆ: Može, ali i ne mora. Jer Prva liga je praktično bez pravog favorita. I poslednji može pobediti vodećeg. Uostalom tako nam igra i reprezentacija: u stanju je da, recimo, savlada svetskog prvaka i da izgubi od totalnog autsajdera…
P. VESNIK: Košarka bi mogla biti dobra terapija za navijačka nezadovoljstva?
ILIĆ: Ponekad. Kao nedavno u derbiju Partizan — Crvena zvezda. Utakmica je bila sjajna, ali i Moka Slavnić takođe. Da nije njega… Uostalom ljudi možda baš zbog Moke i dolaze na košarku, jer to je jedinstvena prilika da ga ponovo vide na parketu. Volim način na koji vodi utakmice i uopšte mi nije jasno kako uspeva da se savlada — da ne uđe u igru…
— Sem toga, na takvim utakmicama, čovek se toliko uključi u igru da prosto ne registruje vreme. I posle toga se pitam koliko sam „praznih“ fudbalskih utakmica odgledao jedva čekajući da se završe…
P. VESNIK: Ali…
ILIĆ: Ali… Bez fudbala je sve teže i bez fudbala se ne može. Takav je kakav jeste, kakvog ga i zaslužujemo i kakav bio da bio opet ga s nestrpljenjem očekujemo.