Muška ekipa Partizana krenula je u ovogodišnje prvenstvo sa sasvim određenim ciljem: da stvori ekipu za duži period, tim koji ume da igra i atraktivno i efikasno ekipu u kojoj svako, bez obzira na iskustvo, dobija svoju šansu.
Činjenica je da je Nebojša Zorkić u svih 15 odigranih kola bio organizator igre „crno-belih“, da je Boban Petrović, posle zalečene povrede, bio najmaštovitiji da prema mišljenju mnogih stručnjaka, i dalje pripada plejadi najtalentovanijih košarkaša koje smo imali, da je Pešić najborbeniji, Marić najsmireniji, Savović najćudljiviji. Tu su još poletarac Đorđević i Obradović i perspektivni Dragićević…
Partizan je izgubio u poslednjem kolu dva dragocena boda u Čačku. Kao i mnogi pre njega. U isto vreme, direktni konkurent Partizanu za treće mesto i sjajnu poziciju „plej-ofa“, Zadar niže pobede… dok u isto vreme Bosna gubi dobijeni meč usred Beograda od zaista vanredno raspoloženih Zvezdinih strelaca u drugom poluvremenu.
Partizan je izgubio u vreloj čačanskoj dvorani rezultatom 70:72 (24:36). U sledećem, šesnaestom kolu, tim koji vodi vispreni Zoran Slavnić može, pobedom nad Slogom u Beogradu, što je za očekivati, da stigne Zadar ili se izjednači s ovom ekipom i Bosnom, zavisno od međusobnog obračuna ove dve ekipe.
Partizan u muškoj konkurenciji vodi sjajnu politiku: igrati brže, efikasnije, ne priznavati poraz i uvek verovati da se može i bolje. A to četa Arsenija Pešića zaista i može.
Samo još malo više strpljivosti pojedinih preambicioznih članova uprave, još više vere u umešnost vođenja čitavog kluba u imenu i ličnosti Dragana Kićanovića. I, razumljivo kad što je to i do sada bilo, odrešene ruke u direktnom vođenju mečeva Zoranu Slavniću, igraču a sada, sasvim izvesno i stručnjaku van serije, kojem je trnovit put u uvek bio izazov i motiv više za akcije ko[…]