Partizanov vesnik

List sportskog društva sa najvećim tiražom u SFRJ

Prelazni rok

od

u

HUMORESKA

U ovom prelaznom roku nije bilo nekih senzacija. Možda bi i bilo da je javnost saznala za ovaj: reporter „Partizanovog vesnika“ slučajno je upao u telefonsku vezu i bio je svedok razgovora koji se vodio između poznatog prvoligaškog igrača i čoveka koji je digao slušalicu u fudbalskom klubu Partizan. Vreme događaja: negde pred Novu 1985. godinu…

(Imena, naravno, nećemo pominjati)…

— Halo, je li to fudbalski klub Partizan?

— Da, izvolite!

— Ja sam… (taj i taj)

— Izvolite?

— Ne znate zašto se javljam?

— Nemam pojma! Koga tražite?

— Valjda vi mene treba da tražite! A niste me tražili!

— Ne razumem!

— Mislim: niste me tražili, a tražili su me iz mnogih drugih klubova!

— Pa šta? Ne razumem! Zašto se onda nama javljate!

— Mislim… Meni su crno—bele boje prirasle za srce, a iskren da budem, Milutinović je savezni kapiten…

— Kakve veze to ima?

— Znate, neki raniji selektori su uzimali u reprezentaciju i one igrače koji nikad ne bi imali mesta u „A“ timu.

— Opet ne razumem…

— Kako ne razumete?! Uskoro imam pravo da idem u inostranstvo, a reprezentativac, makar i na klupi, dobija mnogo veću cenu kad ode napolje!

— Sad mi je jasno: vi očekujete da ćete dolaskom u Partizan, stići brže do reprezentacije jer je selektor došao iz Partizana?

— Pa, tako, nekako… Zavisi koliko plaćate…

— Šta plaćamo?

— Pa da dođem…

— A da li ste čuli za novi predlog FSJ: da se prelazak i kluba u klub uopšte ne plaća?

— Čuo sam. Ali, da ne zakasnim, dok se još plaća… Makar iz “crnog fonda…“

— Mi to nemamo…

— Ma kakvi! Svi to imaju!

— Mi nemamo!

— Dobro, nemate, ali valjda ćete naći nešto…

— Ne dolazi u obzir! U stvari, ima jedna varijanta.

— Koja?

— Ako hoćete da dođete u Partizan — može! Ali, da potpišete obavezu da platite vi nama!

(Ovde je razgovor prekinut…)