FUDBALSKI MOZAIK
Partizan ima u srednjem redu igrače koji po fudbalskom znanju, tehničkoj spremnosti i maštovitosti ne zaostaju ni za onim koje Milutinović poziva u državni tim.
Čava Dimitrijević je centralna ličnost tima. On je „mozak“, igrač koji odlučujuće utiče na sadržaj igre, čak i na efikasnost (od njegovih lucidnih i pravovremenih proigravanja zavisi da li će špic-igrači biti u gol-šansi (ili ne) Partizana.
Na žalost, i Čava je „tempo-igrač“, onaj koji ne menja ritam, ne sprinta. A u modernom fudbalu se traži da „vezisti“ dolaze u šansu baš na taj način — prepadom uz iznenadni sprint.
Danas tako igraju Platini, Bonjek, Sokrates …
Ni drugi dragulj u Partizanovom srednjem redu — Admir Smajić — nije brz igrač, On je majstor driblinga, vrlo vešt i raznovrstan (mada ne i u pravi čas!) u proigravanju, duhovit, majstor improvizacije. Ali, ni on ne dolazi u šansu, retko daje golove, a danas se od igrača u veznom redu traži da budu golgeteri.
Miodrag Ješić, mada je najbliži liniji bekova, iako je igrač sredine terena, takođe nema zadovoljavajuću brzinu. Za razliku od prve dvojice, Ješić ima razorniji šut, bolje igra glavom, agresivniji je u napadu i povremeno daje golove, I što je vrlo značajno: Ješićevi golovi su najefektniji, gotovo uvek lepi.
Goran Stevanović je izuzetak. On je „vezista“ koji ume da promeni ritam, brz je, i kad se bude više oslobodio, sigurno će davati golove, igrati onako kako to savremeni fudbal i traži od igrača sredine terena.