O jednom zamašnom talentu: Mladi napadač Milonja Đukić ozbiljno postavlja svoju kandidaturu za mesto u prvom timu
Nežniji deo publike na svim stadionima čežnjivo uzdiše za Draganom Manceom, stasitim i lepim mladićem nežnog tena i naglašene muškosti.
Popularnog centarfora sad ozbiljno ugrožava jedan drugi mladić — Milonja Đukić, povratnik iz JNA, Partizanov junior i omladinski reprezentativac Jugoslavije.
Na pripremama u Kuparima o ovom rasnom napadaču svi govore sa neskrivenom nadom da će on već ovog proleća ozbiljno ugroziti igrače iz prve linije napada.
— Đukić je igrač velikog potencijala, — kaže Bjeković. — On igra brzo, jednostavno vrlo je agresivan i neustrašiv. Trpi udarce, ćuti, igra i kažnjava protivnika golovima. Na treninzima je vrlo angažovan, radan, želi da uči, sluša. Ima još nedostataka. Malo je „tvrd“ u radu s loptom, krut je u gornjem delu tela, pomalo sebičan, što je često crta strastvenih golgetera. Savetujem ga, korim, ukazujem… Svi od njega očekujemo mnogo.
Na test — utakmicama tokom priprema Đukić skreće pažnju svih prisutnih. Njegova pojava na terenu imponuje. Visok je kao Mance, isto tako divno građen, čak nam se čini da je snažniji od svog dve godine starijeg saigrača. Hoda uspravno, nije onako gord kao Mance, mada u pojavi i kretnjama ima mnogo sličnog. U duelima je mnogo stabilniji, hrabriji, ima bolje nerve.
O mladom napadaču dr Pavle Opavski govori biranim rečima.
— Mance je brži od Đukića, ali ne mnogo, — kaže profesor Opavski. — Što se tiče morala i agresivnosti Đukić je gotovo bez premca među svim našim prvotimcima. Vrlo je izdržljiv, ima zdravu ambiciju, hoće da sluša, verujem da će mnogo napredovati. Razume, se, potrebne su mu utakmice.
Na sve nas je ovaj momak ostavio prijatan utisak. Pre svega, svojom skromnošću. I potencijalom. Prodoran je, ide najkraćim putem ka golu, uvek nastoji da završi akciju udarcem. Šut mu je vrlo snažan, zahvaljujući brzini i masi, ide kao tenk. Ima snagu lavine, prosto valja sve pred sobom. Lopta ga, istina, još „ne sluša“ kako bi trebalo, čak i ne trči racionalno, bez stila je, ali sad na tome radi dr Opavski.
Sasvim je izvesno da Partizan u ovom mladiću dobija fudbalera o kome će se tek čuti. Verujemo da će brzo zadobiti poverenje navijača. Ima ono što oni vole: daje golove, silovito napada, bori se, stalno juriša…
Bjeković smatra da će Milonja Đukić biti naročito opasan u kontranapadu i da bi u gostima trebalo da bude Partizanova „karta iznenađenja“. Lako sa može dogoditi da on bude i vrlo upotrebljiv igrač kod kuće, kad treba razbijati „bunker“ gostiju. Sa njegovom razornom snagom, skokom i šutem iz svake pozicije biće teško protivniku da nađe štit, jer će tu biti još Mance i Živković.
U svakom slučaju, pojava Milonje Đukića ohrabruje. Takvi se igrači ne rađaju često. On podseća na Tejlora, nekadašnjeg centarfora Mančester junajteda. Ima pojavu antičkih junaka, talentovan je, mlad, ambiciozan…
Budućnost, ta večna nepoznanica koja se prostire iza horizonta, za ovog mladića će biti vrlo sunčana. Zapamtite to ime: Milonja Đukić!