I pored poraza protiv zvaničnog prvaka Jesenica, hokejaši Partizana plasmanom u „plej-of“ obezbeđuju titulu vicešampiona i šansu da se bore za sedmu titulu prvaka
Jesenice — dvadesetdrugi put ili Partizan — sedmi put prvak, pitanje je sad: Da li je preporođeni i pojačani tim „crno-belih“ u stanju da preotme titulu zvaničnom prvaku i ponovo postane najbolji kao što je to bilo 1948, 1951, 1952, 1953, 1954. i 1955. godine? Sve su to pitanja i dileme koja je sobom donela ovogodišnja hokejaška sezona. Prema mišljenju stručnjaka, kvalitetnija nego ikad do sad.
Od prvog kola hokejaške 1985/86, Partizan je zaseo na prvo mesto, što je najbolja potvrda da je konstantnost forme bila najveća odlika tima. Retki porazi su bili samo sastavni deo ligaškog takmičenja. I bez obzira da li će Partizan biti ispred ili iza Jesenica, imponuje činjenica da je naš vrhunski hokej u ovakvom timu crno-belih“ dobio puno na popularnosti.
Poslednji derbi u Beogradu, pripao je Jeseničanima. Oni su igrali u svom stilu, ali za veliku predstavu nisu imali dostojnog partnera. Bilo je to najslabije izdanje Partizanovog tima u ovoj takmičarskoj sezoni. Biće prilike da se Partizan i Jesenice precizno izmere u pet susreta „plej-ofa“.
I pored slabog dana u derbiju protiv Jeseničana, golman Partizana Domine Lomovšek je „prva violina“ Partizanovog sastava. Iskusni čuvar mreže, u svojoj 30-toj godini doživljava novu mladost u „crno-belom“ dresu. Na mnogim utakmicama delovao je poput „hobotnice“. Kao da su njegove rukavice bile pune pipaka — pakovi su se lepili!
U bekovskim linijama igraju dva bivša čehoslovačka internacionalca i dva sadašnja jugoslovenska reprezentativca. U prvoj postavi su Vladimir Kostka i Ignac Kavec, kreator većine akcija, koji je smogao snage da se vrati na led posle frakture noge! Pored Kaveca, Kostka je imao prave pakove — postigao je 16 lepih golova, uglavnom iz daljine. O Kavecu je već mnogo toga napisano. Ali treba dodati da je malo hokejaša čije srce tako živo kuca za ovu igru. On ne zna za predaju, za njega u „ledenoj igri“ nema nemogućeg. Igrači takve klase, uvek su veliki dobitak za svaki tim.
U drugoj bekovskoj liniji igraju Andrej Vidmar, robusni i ofanzivni bek i Vladimir Bednaž, majstor pozicione igre i izuzetan klizač. Kaže da je hokejaškm zanat ispekao pored takvog majstora kao što je bio Jan Suhi, dok su igrali u Dukli iz Jihlave. Bednažovo majstorstvo u oduzimanju pakova obilno koristi Vidmar, tako da je često u ofanzivnim akcijama, gde do izražaja dolazi njegov snažan i precizan šut.
U prvom delu šampionata odbrana je bila bolji deo tima. Međutim u nastavku su i navalni igrači dali svoj puni doprinos u borbi za vrh tabele.
Prva navela igra u standardnom sastavu Matičuk — Lepša — Jovanović. Na nekoliko poslednjih utakmica ova trojka je bila teško zaustavljiva jer se radi o izuzetno brzim klizačima, pogotovu kada je u pitanju Kanađanin Frensis Matičuk. Taj mladić je poput vihora, pritom i odličan dodavač, asistent kod većine golova svog napada. Mladi Andrej Jovanović izrasta u velikog asa. Iz juniorske reprezentacije, odmah je uskočio u seniorsku. Uz njih je iskusni Tomaž Lepša, nekadašnji reprezentativac, prefinjeni tehničar i majstor kombinacija. Na ledu je pravi arhitekta, a u privatnom životu — diplomirani pravnik.
U drugom napadu uz Lazara Dundu i kapitena Bojana Milovanovića, igra jedan od najefikasnijih jugoslovenskih hokejaša poslednjih godina, Blaž Lomonšek. Mlađi brat iz hokejaške porodice, trenutno je i najbolji strelac tima i sasvim blizu svoje najbolje forme, što je veliko ohrabrenje pred predstojeći „plej-of“. Ukratko to je hokejaš da reši utakmicu.
U trećem napadu igraju Goran Radović, Rade Milanović i Boško Šutić. Nisu bili tako efikasni kao prve dve navale ali su impresionirali svojom borbenošću.
Sudar za titulu sa Jesenicama je sve bliži. Sevaće varnice jer je hokej najmuškija igra, ali je sigurno da će u „plej-ofu“ dominirati „fer-plej“.