Portret Domina Lomovšeka
Jugoslovenski hokej nije imao mnogo golmana ekstra klase. Priča je počinjala i završavala se sa imenom Antona Galea. Približni kvalitet, ali nikako u toj meri, ispoljavali su Knez, Šemsedinović, M. Žbontar i Pretnar… Ostali su bili i ostali na marginama prosečnosti.
Sada je više nego sigurno, da je „priključak“ sa nezaboravnim Galeom uhvatio i Partizanov golman Domine Lomovšek. Teško je opisati njegove odbrane običnim rečima. Novinar bi morao da bude nadahnuti poeta. Domina treba gledati i uživati kako na čudesan način čuva svoju mrežu. Zbog toga i postoji fikcija da je on čovek sa hiljadu ruku.
— I ja sam se divio odbranama Tonija Galea. Čuvao je gol Olimpije, kada sam ja učio prve hokejaške korake. Bio je golman iz mašte, rođeni čuvar mreže. Nije mnogo trenirao, nije previše ni sportski živeo. Ali je maestralno branio, čak i kada je praktično izgubio jedno oko posle teške povrede na utakmici protiv SAD. Priznajem, od njega sam mnogo naučio, prihvatio njegov stil odbrane…
To su reči Domina Lomovšeka, standardnog jugoslovenskog reprezentativca, skromnog sportiste koji neće moći tačno da vam kaže broj utakmica sa državnim grbom, jer ih jednostavno ne broji! U finišu ovogodišnjeg prvenstva u kome Partizan brani titulu i Kup Jugoslavije Domine je dostigao svoju vrhunsku formu. Najpouzdaniji je oslonac trenera Pavela Kavčiča, ohrabrenje za svoje saigrače jer u proseku prima jedan ili dva gola po utakmici, što ja za hokej pravi minimum.
Da, Domine ima i jednu veliku manu, kažu uz osmeh njegovi drugovi: teško prima golove…