KROZ NAŠU LUPU
Od završetka jesenjeg dela prvenstva Velibor Vasović nastoji da dokaže kako je Crvena zvezda „najuspešniji tim jeseni“. U tome mu pomaže i po neki sportski komentator. Vasketovi argumenti stoje na staklenim nogama. Tačno je da su „crveno-beli“ uspeli da se plasiraju u četvrtfinale Kupa šampiona Evrope. To je za mogućnosti jugoslovenskih klubova impozantan uspeh. Biti među osam najboljih timova Evrope ima svoj sjaj, ali samo ako su dva prethodna protivnika bili ekipe od vrednosti i renomea. Međutim, Zvezdini protivnici su timovi koji ne uživaju nikakav respekt.
Ni plasman Vasovićevog tima u polufinale Kupa Jugoslavije ne spada u podvige. OFK „Beograd“ je eliminisan tek posle izvođenja jedanaesteraca, znači uz mnogo sreće, jer je takav ishod mogao da bude i u korist „plavih“. Sloboda i Osijek nisu nadigrani, naprotiv. Uz blagonaklonost sudija Beograđani su se plasirali dalje.
Ono što je bitno, to su igre, ubedljivost tima na terenu, efikasnost, dobra odbrana, serija utakmica bez poraza. A u tome su „crveno-beli“ bili vrlo neubedljivi. Nedeljama je Vaske tražio pravi sastav, lutao, menjao igrače, nervirao se, pretio… Zvezda ni danas nema igru!
Objektivni ljubitelji fudbala se pitaju na osnovu čega Vasović „udara na sva zvona“ kako je njegov tim najuspešniji. Čak i pristalice Crvene zvezde nisu oduševljeni onim što su njihovi ljubimci pružali ove jeseni. Ali, to Vasoviću ne smeta da demagoški istupa, da prikriva istinu i iznalazi „argumente“ tamo gde ih nema. Ali, to je Zvezdina i njegova briga.
Istine radi, treba reći da je tim jeseni Partizan! I odmah iza njega titogradska Budućnost a ne Vardar. To potvrđuje zbir bodova i igre ova dva odlična tima.
Bjeković ćuti, radi i stvara. Ima zaneseno lice puno vere i želju da njegovi momci i pored oduzetih bodova budu ispred svih. Po onom večnom zakonu ravnoteže trebalo bi da Partizan osvoji titulu prvaka i tako još jednom dokaže Šajberu i ostalima da su „crno-belima“ letos nepravedno oduzeli pehar FSJ. Verujemo da će tako i biti.
Partizan je osvojio najviše bodova (25), ima najdužu seriju utakmica bez poraza (deset), najuspešniji je prvoligaš u gostima (osvojio je 12 bodova). Pored toga Omerović je primio najmanje golova od svih vratara. Zar to nepobitno ne kazuje ko je tim jeseni. I još nešto, malo je ko igrao tako homogeno, sigurno u odbrani i produktivno u napadu. A ne treba zaboraviti: „crno-beli“ su igrali sa četvoricom novih igrača (Katanec, Sadriju, Milko i Vokri). Istina, sjajnih pojedinaca, ali je trebalo menjati igru, uigrati tim i… pobeđivati.
Samohvalisanje je isto toliko mentalno stanje koliko i moralno. Samo tvrdoglavi ljudi, bez sportske kulture, mogu da žmure pred neoborivim tvrdnjama činjenica. A upravo to čini Velibor Vasović. On u Partizanu nije tako vaspitan. Šta se s njim dogodilo, teško je objasniti. Očigledno je da mu velika odgovornost povija pleća, oduzima logiku, sputava racionalnost pa on priča ono što želi a ne kako jeste.
Da je Vaske izgubio kompas govori i njegov odnos prema svom matičnom klubu. U tome su ga nadvisili Slavnić i Milko Đurovski. Došli su u Partizan a nijednu ružnu reč nisu rekli o Zvezdi. I tako su imponovali svima. Jer: kad govorimo o drugima najviše pokazujemo sebe i svoj karakter. I tu je Vasović izgubio mnogo u očima sportske javnosti. Verovao sam da moj stari sportski prijatelj poseduje umnu dubinu. Na žalost, to nije dokazao. Šteta, voleo bih da jeste, jer je on, ipak, partizanovac.