Želim da istaknem nešto što se inače ne može naći u našoj dnevnoj i sportskoj štampi ili se to kaže na stidljiv način i na neupadljivom mestu. Radi se o sledećem. Poslednjih meseci Partizanovi klubovi nanose ozbiljne poraze u susretima sa klubovima „večitog rivala“. Tako su naši fudbaleri deklasirali Zvezdine asove (2:0), čak sa vrlo skromnim omerom golova prema odnosu snaga na terenu. Bili su totalno nadigrani!
Istu sudbinu su doživeli i košarkaši, ništa bolje nisu prošli ni odbojkaši, hokejaši, kuglaši… O vaterpolistima da i ne govorimo, tu smo toliko premoćni da se o rivalstvu, u pravom smislu reči, ne može ni govoriti.
Ta superiornost Partizanovih sportista se ne vidi i ne oseća dovoljno u našoj štampi, radiju i televiziji. Ali, to nije jedina nepravda s kojom se već decenijama bore klubovi crno-bele boje. Mi smo na to navikli, ponekad čak i volimo što je tako. Mi pobeđujemo, napredujemo, omogućavam narodu da se raduje a oči koji nas mrze neka potraže svoju savest i zavire sebi u dušu, ako je imaju. Ako jedno sportsko društvo u najatraktivnijim disciplinama ima takvu premoć nad mnogo hvaljenim i favorizovanim rivalom, onda neka bar naš list — „Partizanov vesnik“ — to istakne. Zato Vam se i javljam.
Nadam se da ćete ovo moje pismo objaviti, pa tako bar malo ispraviti jednu sportsku nepravdu.
— Vladimir Božović, Palička 30, Batajnica