DRUŠTVO I SPORT
U očekivanju tumačenja Ustavnog suda SFRJ o ustavnosti junskih vanrednih mera FSJ
O junskim, blago rečeno nerazumljivim i sa političkom i pravnom logikom nespojivim odlukama FSJ, skoro da je već sve rečeno. I, bez obzira na to kako će, nakon ocene Ustavnog suda Jugoslavije i odluka redovnih sudova, fudbalska organizacija isplivati iz ove mučne i nadasve ponižavajuće situacije u koju su je pojedinci doveli, ostaje otvoreno pitanje: raspolažemo li kao društveno politička zajednica instrumentima koji garantuju normalno i samoupravnom društvu primereno ponašanje svih ljudi i foruma koji javno deluju?
Nema sumnje, Ustavni i redovni sudovi će nepristrasno i pravno principijelno reći svoje o sporu fudbalskih klubova Partizan, Dinamo (Z), Čelik i Sutjeska i FSJ. Ali, uprkos tome, ostaće problem kako se zaštiti od „rukovodilaca“ tipa Šajber — Tomašević — Pejović da — makar i na jedan dan — ne ugroze vrednosti na kojima u našem društvu zasnivamo odnose među ljudima i njihovim organizacijama i zajednicama. O kako ozbiljnom problemu se radi, najbolje potvrđuju neke najnovije manifestacije neodgovornog ponašanja pojedinaca iz sadašnjeg vrha naše fudbalske organizacije, manifestacije koje potvrđuju pravilo da ljudi bez moralnih skrupula ne biraju sredstva da bi zadovoljili svoje niske strasti.
Po Šajberu i neustavno može biti ustavno!
Neshvatljivo je, a s obzirom na naslov — Ustavni sud Jugoslavije kojem je upućeno, i krajnje drsko, zagovaranje teze od strane Šajbera i drugova po kojoj je… „Tačno da Ustav SFRJ ne predviđa vanredne mere koje bi mogle donositi samoupravne-društvene organizacije koje se bave sportom“, ali da to ne znači da mogućnost izricanja takvih mera nije u skladu sa Ustavom SFRJ…“?! Ovakav salto u tumačenju našeg političko-pravnog sistema ne samo što je neprihvatljiv sa stanovišta pravne logike, već je i svojevrstan atak na pravnu sigurnost subjekata naše društveno-političke zajednice, jer u našem pravosuđu direktno zagovara — licemerstvo…
U kontekstu odgovora Ustavnom sudu Jugoslavije, takođe krajnje drsko i bez osećaja bilo kakve građanske i društvene odgovornosti, spada i pokušaj da se obmane ova visoka ustanova našeg političko-pravnog sistema, između ostalog i tvrdnjom da je „žalba FK „Partizan“ odbijena“, što bi trebalo da znači da je „postupak“ zakonito vođen, odnosno da junske odluke nisu primenjene metodom prekog suda. Ne, nije Šajber zaboravio da je, služeći se „štosovima“ podzemlja, upućivao predstavnike FK „Partizan“ da se žale službeniku recepcije hotel Esplanade u Zagrebu. Kao i tada on i sada, u pokušaju obmane Ustavnog suda SFRJ, zapravo pokazuje svoje pravo lice.
Kako Šajber i njegovi istomišljenici shvataju društvenu odgovornost u vršenju javnih funkcija, pored rečenog na svoj način potvrđuje i njihov pokušaj da u svoju odbranu pozovu u pomoć i Statut FIFA, lansirajući pritom upozorenje da našoj fudbalskoj organizaciji FIFA preti isključenjem, navodno zbog toga što svoje probleme rešava pred redovnim sudovima, izvan fudbalske organizacije!
Ne treba biti naročito upućen u naš politički sistem da bi se shvatila sva apsurdnost jedne ovakve teze, kojom se, u stvari, dovodi u pitanje naš ukupni pravni i politički suverenitet. Dakako, nije sporno da FIFA može svoje članice obavezati na odgovarajuću primenu pravila fudbalske igre i propozicija, osobito međunarodnih takmičenja. Ali, kada je u pitanju građansko-pravni status društveno-sportskih organizacija i sportista — građana SFRJ, odnosno ovih kao osnovnih subjekata našeg društveno-političkog sistema, to je pitanje elementarnog nacionalnog suvereniteta.
Dakle, ne neke „države u državi“, što bi pretenciozni „Šajber i drugovi“ hteli biti…
Uslov ozdravljenja fudbala — pravi ljudi na pravom mestu
Da se vratimo napred postavljenom pitanju — kako se zaštititi od opasnosti da na odgovorene funkcije u sportu dođu ljudi opterećeni bolesnim ličnim ambicijama i zabludama da mogu delovati i izvan zakona. Pitanje se može postaviti i u drugačijem kontekstu, a naime — kako obezbediti da na odgovarajuće funkcije u sportu dođu ljudi koji u sportu nalaze motiv za maksimalno angažovanje kako bi sport i kao delatnost i kao opšti društveni interes imali svoj društveni rezon d’etr. Takve koji u našem socijalističkom društvu uobraze da su rođeni da „vladaju“, koji sebi uvrte u glavu da mogu ignorisati vladajuće političke i pravne norme u ime neke svoje lične bolesne opsesije, takve moramo, kao organizovano društvo, onemogućiti pre nego što dođu do izražaja.
Za tako nešto mi imamo odgovarajuće društvene instrumente. I, što posebno valja istaći ovi instrumenti nisu prevashodno u našem pravosudnom sistemu, već u prvom redu u samoupravnoj organizaciji i praksi našeg društva.
O kakvim društvenim mogućnostima je reč, svojevrstan primer daju SOFK-a i Socijalistička omladina SR Srbije svojim angažovanjem u sređivanju stanja u fudbalskoj organizaciji ove naše republike, u vrhu koje, već godinama, mimo svih samoupravno dogovorenih normi, vlada samovolja grupe funkcionera, među kojima i onih sumnjivih moralnih vrednosti.
Ako SOFK-a i SSO SR Srbije u svojim naporima istraju, ako svojom političkom akcijom obezbede da na odgovarajuće funkcije u sportu dođu ljudi koji će svojim primerom i radom biti prepreka negativnim pojavama u sportu, ako se sve to izvede po celoj dubini organizacije sportskog života — zar to nije put koji odgovara našem društvenom biću?!…
… A „šajberizam“ neka ostane kao pouk i opomena da se ne sme dozvoliti stanje koje kasnije… hiljade pametnih ne mogu razmrsiti…