Ovog leta Velibor Vasović je prešao u Crvenu zvezdu. Ništa neobično. Naprotiv, za svakog istinskog ljubitelja sporta to je sasvim u redu, čak i kada su u pitanju ova dva kluba. Uostalom, za nas je igrao Zoran Slavnić, jedno vreme bio i trener. Došao je i Milko Đurovski, najbolji jugoslovenski fudbaler.
Međutim, javnosti smeta nešto drugo: publicitet koji je dolaskom u Crvenu zvezdu dobio Vasović. Gotovo da nema lista u našoj zemlji u kojem Vasović nije prosipao svoje „mudrosti“. Reportaže, njegove slike, izjave, intervjui…
A Vasović kao trener nije ni stoti deo ono što je bio kao igrač. Ni u jednom klubu nije imao uspeha, u najvećem broju slučajeva, prekidao je rad, svojom ili tuđom voljom. Uostalom, šta je ostvario i sa Zvezdom? Ništa. Čak bi i jedan Zec imao više uspeha da je raspolagao ovako kvalitetnim igračima.
Jasno je da Vasketa po nečijem nalogu intervjuišu novinari-poslušnici, oni kojima Zvezda a ne njihovi urednici daje nalog da se populariše novi „tehniko“. Bajević, Bjeković i Skoblar nemaju ni približno takav publicitet a već su afirmisani kao treneri, dokazani kroz rad i rezultate. Čak ni Blažević nije u takvoj žiži interesovanja mada je on zahvalna ličnost za novinare, hrabar, pametan, energičan.
Najviše mi smeta što Vasović na tako perfidan način omalovažava Partizan. Postalo je već dosadno čitati njegove izjave u kojima se ponavlja. Od jednog advokata smo očekivali više mudrosti i bolju rečitost. Tako je Vaske srušio mit o fudbaleru-intelektualcu. Da je ostao u svojoj kancelariji, mogli bismo da žalimo što ne radi u fudbalu kao stručnjak ili funkcioner.
Vaske gordo izjavljuje: „Moj klub je prvak države za sezonu 1985-86!“ I pri tome se gordi kao da je on osvojio tu titulu a ne Slavko Šajber. Ne bi trebalo da o tome govori, da čitaoce ne podseća na to na koji se način Zvezda zakitila tom titulom. A on blebeće, prsi se, prkosi, ide uz nos pristalicama „crno-belih“. A meni se čini da se iza toga krije nešto drugo: žal što nije trener Partizana! Mislim da je Milko razbio jednu ružnu praksu da između „večitih rivala“ nema prelazaka igrača i stručnjaka iz jednog u drugi klub. U profesionalizmu bi to moralo da bude nešto sasvim prirodno. Meni i ostalima (čak i mojim drugovima, navijačima Crvene zvezde) smeta što on tako ružno govori o klubu koji ga je odnegovao, stvorio, dao ugled, omogući odlazak u svet, bogatstvo, ime… I na sva ta dobra, Vaske odgovara veoma ružno.
Kad se samo setim onih njegovih nesportskih izjava posle derbija u kojem je Partizan sa Zvezdom igrao „viktorije“, igru na jedan gol, propustio silne šanse, učinio da Zvezda na terenu gotovo ne postoji. To su priznali svi gledaoci, čak i Zvezdini novinari, samo se Vasović nije mirio s tom izjavom. Okomio se na sudiju, pričao neke nebuloze o penalu nad Cvetkovićem a nije hteo da vidi bednu igru svog tima, tragediju vlastitog promašaja koncepcije i neoborivu činjenicu da je Zvezdu spasao golman Stojanović.
Hteo bih još nešto da istaknem: dostojanstveno držanje Partizana! Na Vasketove izjave niko sa ne osvrće, ne pridaju mu nikakav značaj. I to je najbolje. Uostalom, tako veliki klub ne sme da se spušta na tako niske grane.
— Vukašin Vukanić, Gandijeva 128 1-3 Novi Beograd