Zabeleške sa turneje fudbalskog kluba po Egiptu: Igrači, stručni štab i vođstvo puta ocenjuju da je prvi deo priprema bio uspešan i raznovrstan
Specijalno za „Partizanov vesnik“, Kairo, januara
Partizanova turneja po Egiptu uspešno je okončana, cilj je ostvaren i to je sada jedno novo, veliko iskustvo za „crno-bele“: ako se dobro planira, na vreme, pripreme za novu sezonu mogu da se organizuju tamo gde su pre svega klimatski uslovi u januaru pogodni, a da istovremeno sve to mnogo ne košta.
Zamalek, jedan od najboljih klubova Egipta, bio je dobar domaćim Partizanu i tako je obnovljena duga tradicija dobrih odnosa dva kluba, čiji su temelji udareni još davne 1953. godine, kada je u našoj zemlji gostovao kairski tim.
Trener Fahrudin Jusufi doveo je u Kairo sedamnaest fudbalera koji su počeli pripreme, očekujući prijatne vesti iz Beograda gde je pristupnice za Partizan trebalo da potpišu Batrović i Đukić, najbolji napadači Prištine.
Partizan je u Kairo doputovao u ponedeljak, rano ujutru, a već u noći između srede i četvrtka ekspedicija „crno-belih“ u glavnom gradu Egipta bila je pojačana — doputovali su iz Beograda Batrović i Đukić, a sa njima i predsednik Skupštine kluba general -potpukovnik Zdravko Lončar.
Naporni treninzi
Fudbaleri našeg šampiona trenirali su na stadionu Zamaleka koji je bio u neposrednoj blizini hotela u kome su „crno-beli“ bili smešteni. Jusufi nije krio šta želi u ovoj prvoj desetodnevnoj etapi priprema za proleće:
„Fudbaleri treba da pripreme organizam za velike napore koji nam predstoje u nastavku priprema u Beogradu“.
Prisustvovali smo jednom treningu Partizana u Kairu. Dvadeset minuta u grupi u oštrom tempu svi su trčali, a zatim tridesetak minuta „gimnasticirali“. Bile su to vežbe za snagu, za očvršćivanje mišića, specijalne, raznovrsne vežbe, naporne ali nemonotone.
Sa fudbalerima su radili Jusufi i njegovi saradnici Vukotić i Marić. Vukotić, koji je ne tako davno prestao aktivno da igra, vežbao je ravnopravno sa igračima iako ne istim intenzitetom, pa su mnogi u šali govorili kako će u proleće isto tako ravnopravno moći da konkuriše za mesto u timu.
Naporne treninge nisu svi pod jednako mogli da izdrže. Ipak, niko nije izostajao. Trenirali su i oni koji su došli u Kairo povređeni (Šćepović) i oni koji su se žalili na povredu već posle prvih treninga i prve utakmice (Đurovski i Đorđević).
Trener Jusufi bio je zadovoljan disciplinom svojih fudbalera, njihovom željom da vreme u Kairu što bolje iskoriste.
Bez poraza
Aranžman sa domaćinom Zamalekom obuhvatao je i tri utakmice koje su „crno-beli“ odigrali — dve u glavnom gradu i jednu u Port Saidu.
Iako Jusufi nije insistirao na dobrom rezultatu po svaku cenu, svi su znali da bi poraz neprijatno odjeknuo, posebno u našoj sportskoj javnosti, jer egipatski fudbal, iako je mnogo napredovao poslednjih godina, ipak nije na nivou jugoslovenskog.
Protiv mladog tima Zamaleka Partizan je igrao već posle dva dana boravka u Kairu — 12. januara. Pobedio je sa 4:0 (0:0). Strelci su bili Klinčarski, Radanović, Bogdanović i Katanec. Mali kuriozitet: trojica iz odbrane!
Ambiciozni fudbaleri Zamaleka potpuno su se predali u drugom poluvremenu. Posebno je bio lep gol Bogdanovića, koji je posle nekoliko driblinga po desnoj strani iznenada levom nogom snažno šutirao u gornji desni ugao tako da je golman Egipćana bio nemoćan.
Protiv Partizana u Port Saidu nastupila je ekipa tamošnjeg prvoligaša Masria. To je dobar tim, igra moderno, oseća se uticaj engleske fudbalske škole. Međutim, veći protivnik od egipatskih fudbalera „crno-belima“ su bili loš peskovit teren i vetar koji je snažno duvao sa mora tako da je bilo teško kontrolisati i svoje kretanje i loptu. Rezultat je bio 1:1 (0:1). Egipćani su poveli autogolom Vermezovića, a izjednačio je Milorad Bajović, glavom, posle sjajnog centaršuta Vučićevića.
Bio je to prijatan izlet za „crno-bele“ koji su bili smešteni u depandansima hotela na samoj obali mora, videli su grad koji je u stvari velika luka, bescarinska zona, kako neko duhovito reče nikada do sada nije bio u tako velikom „fri šopu“. Kupljeni su suveniri i još po nešto, jer cene su u odnosu na Kairo u Part Saidu bile „prepolovljene“. Treću utakmicu Partizan je odigrao u Kairu, protiv najjačeg sastava Zamaleka pred oko 8.000 gledalaca, a susret je direktno prenosila televizija.
U ovoj utakmici nije bilo golova (0:0), ali je bilo mnogo šansi i nekoliko zbilja sjajnih akcija. Ostaće upamćena dva poteza, Đurovskog i Pantića, koji su zbilja velemajstorski pripremili šanse: Đurovski Batroviću, a Pantić Smajiću, međutim nisu se upisali u listu strelaca, nisu imali sreće…
Pre početka utakmice bilo je i cveća i snimanja. Domaćini su sve činili da istaknu prijateljstvo dva kluba, a i naša dva naroda.
Dobra atmosfera
Oni koji su, na ovoj turneji, upoznali Partizanove fudbalera izbliza, u hotelu, na ulici, za stolom u restoranu, a bilo je među njima i dosta Jugoslovena koji žive u Egiptu, ističu svi, bez izuzetka, prijatno su iznenađeni disciplinom, dobrim vaspitanjem, drugarskom atmosferom i igrača pojedinačno i ekipe u celini.
Kod pojedinaca bilo je trenutaka krize, želje da vreme brže prolazi, da se vrate što pre svojim kućama, ali ni tada se to nije negativno odražavalo na pripreme, na obaveze koje su imali.
Trebalo je videti kako su lepo dočekani i primljeni novi članovi Partizana Batrović i Đukić. O tome nam je govorio jednom prilikom u hotelskom foajeu Vučićević:
— I ja sam došao u Partizan iz OFK „Beograda“. Tvrdim da ne postoji klub u kome se novajlija tako srdačno primi, prihvati.
Đukić i Batrović su se brzo uklopili u način života Partizanove fudbalske porodice. Kao da su oduvek bili njeni članovi. I na terenu i izvan terena.
Svi fudbaleri isticali su u privatnim razgovorima veliku konkurenciju za svako mesto u timu. Čuli smo o tome novajliju Đukića:
— Teško je obezbediti mesto u timu. Jedini način da se to postigne je rad. Potpuno mi odgovara Jusufijev rezon: najspremniji i najbolji će igrati…
Milko Đurovski je često isticao rešenost da sledeće proleće bude njegovo najbolje fudbalsko proleće. Treba istaći razmišljanje kapitena Radanovića kada je čuo vest iz Beograda da je novi član Partizana postao centarhalf Rijeke Sredojević:
— To je vrsni fudbaler. Dobro je što je došao. Partizan ne sme da rizikuje, mora da ima takvog igrača pogotovu što ja mogu svakog časa da odem u inostranstvo.
Nema zavisti, nema zlobe…
Na ovoj turneji nije bilo mnogo „turizma“. Ekipa je imala samo jedan slobodan dan: organizovano je razgledanje Kaira, poseta piramidama, fotografisali su se mnogi sa kamilama ili na njima za uspomenu.
Stekao je Partizan na ovom putu i nove prijatelje, Jugoslovene, Bio je zbilja srdačno primljen od predstavnika „Ineksa“ i „Geneksa“, a ambasador u Kairu Milan Zupan priredio je fudbalerima i rukovodstvu koktel u jugoslovenskoj ambasadi.
Da ovo bude uspešna turneja, da protekne u najboljem redu, da boravak u Kairu bude prijatan, doprineli su i ljudi iz Partizanovog vođstva, svaki na svoj način, Aleksandar Prlja, zvanično vođa puta, Dragan Jovin, član Izvršnog odbora Partizana i predsednik Zdravko Lončar, koga egipatski domaćini poznaju odranije iz drugih službenih kontakata.