KROZ NAŠU LUPU
Već decenijama Partizanova sportska porodica buja u mladosti, prosperitetu, težnji za afirmacijom i najčešće za počasnim tronom bilo o kome klubu da se radi.
Navikli smo na uspehe, trofeje, jugoslovenske, evropske, svetske i olimpijske kad su u pitanju takmičari „crno-belih“.
Ali, kako to u životu biva, iznenada se nešto u sudbini prelomi, život se naoblači i zamrači. To se dogodilo u bliskoj prošlosti, ta inercija još traje. Prvo se u fudbalskom klubu koji trenutno ima najjači igrački sastav u Jugoslaviji dogodio lom; Izvršni odbor kluba smenio je Jusufija!
Odlaskom Jusufija ubrzo se pokazalo da i sjajni pojedinci, ako nisu dobro vođeni i ne rade kako treba, mogu da se od potencijalnog šampiona pretvore u autsajdera. To se dogodilo jesenas. Srećom, ostvaren je plasman u polufinale Kupa Jugoslavije i tako stvorena velika šansa da se pehar osvoji.
Ali, kriza nije zahvatila samo fudbalski klub. Posrtanjem, porazima i neubedljivošću iskazuju se i košarkaši. Uz Jugoplastiku najbolji igrački sastav ima Partizan. Međutim, u novom prvenstvu vidimo naličje one sjajne ekipe koja je harala Evropom i kojom su se svi divili.
Šta se to dešava sa Divcem, Paspaljem, Đorđevićem, Obradovićem. Znamo, da Kićanović više nije direktor, ali nas brine njegov najavljeni odlazak iz kluba, znači da on više neće biti vrlo uticajni funkcioner. To je ozbiljan udarac. Otkud svađe u klupskom rukovodstvu. Ko je zatrovao atmosferu, jesu li igrači zadovoljni? Trener je isti … Ali je sve ipak drugačije.
U klubu nas uveravaju da će kriza biti prebrođena. Glavni igrači su se umorni vratili iz Seula, previše su iscrpljeni non-stop igranjem i uskoro će naši ljubimci biti opet onaj „strašan lav“.
Duško Vujošević i Reba Ćorković predano rade i veruju da će se Partizan kroz „plej-of“ izboriti za šampionsku titulu. Takva se klima stvara ali bismo s poverenjem na sve gledali ako je Kića s nama. Nedopustivo je da ode čovek koji je najzaslužniji za današnji tim, uspehe, proširenje hale.
Narodno iskustvo kaže da jedna nesreća nikad ne ide sama. Tako se dogodilo da naši vaterpolisti po drugi put zaredom pokleknu pred nemačkim šampionom — Špandau 04: Gotovo neverovatno da su igrači takvog dara, potencijala, iskustva a i što je najvažnije — pobedničkog mentaliteta mogli da dozvole da od istog rivala budu u dva maha nadigrani.
Čuju se glasovi da u vaterpolo klubu Partizana ima disharmoničnih tonova, javile su se pukotine u toj monolitnoj sredini, narušen je duh jedinstva, nema homogenosti kao nekad.
Bata Orlić je kraj bazena. Istina, glavni operativac je Duško Antunović, svejedno, reč „starog vuka“ se sluša. — A Orlić je titan znanja! Državno prvenstvo je šansa da se ispravi ono što je propušteno u Kupu šampiona Evrope i Kupu Jugoslavije. Verujemo da naši momci ne mogu i treći put da zataje. A sad se vraća i Rudić, to je nov garant.
Neka se još jednom kaže, možda je i potrebno, naš vaterpolo klub je evropski uzor po tome, kako je organizovan jedan sportski kolektiv u svim segmentima, a stručni rad je pravi obrazac kako se iz sopstvenih redova stvaraju šampionske generacije. I to duže od dve decenije.
Zato i verujemo da će vaterpolisti opet naći sebe. Sa Orlićem i Rudićem bićemo najjači u Evropi!