Lucidni Nebojša Vučićević obeležio proteklu jesen
Dosta sumornu „crno-belu jesen“ svojim povremenim bljeskom razvedravao je — Nebojša Vučićević. Fudbalski virtuoz, veliki zaljubljenik igre, umeo je da se izdigne iznad svih teškoća kroz koje je njegov tim prolazio tokom sezone, da njegove partije ostanu dugo upamćene. Jednostavno, bio je „prva violina“ Partizanovog orkestra, koji je ponekad davao disonantne tonove.
Vučićevićevo majstorstvo nije nikad bilo sporno. Ipak, tek kad je potpuno igrački sazreo, počeo je da daje veoma zapažene role, koje su ga izbacile u prvi plan. Stoga nije nikakvo čudo što je za Partizanovog najboljeg fudbalera bilo obezbeđeno mesto na rang-listama najuspešnijih u 1988. godini.
— Mogu pomalo da mi prijaju te laskave ocene, ali premalo je zadovoljstva u meni kad se setim kakvu marginalnu ulogu smo imali protekle jeseni — čvrsto stoji na zemlji popularni Uške, koji se nikad nije zanosio pohvalama na sopstveni račun.
Ružne uspomene na jednu od najcrnjih jeseni u istoriji Partizana ne mogu tek tako da izblede, ostaće taj teret sve dok ne počnu nove bitke — na dva fronta.
— Da nismo eliminisali Crvenu zvezdu iz Kupa Jugoslavije i plasirali se u polufinale, ostala bi to najgora polusezona otkako Partizan postoji. Zar je potrebno i objašnjavati šta se sve događalo u klubu. Ni mi nismo mogli da se izolujemo od svega toga. Zavladala je neka apatija u ekipi, pa smo gubili i one utakmica koje smo po svim rezonima morali da dobijemo. U prvenstvu smo nedopustivo mnogo zaostali, ali nam je ostala velika šansa u kupu. Ne, nećemo je prokockati! Došli smo na korak od velikog trijumfa, tako da nam niko neće morati da govori šta bi konačan uspeh značio za sve nas. I Partizan, naravno. Upisali bismo se u istoriju, ako posle pune 32 godine donesemo Titov pehar u klupska vitrine — govori dosta uzneseno Nebojša Vučićević.
Zanesenjak, kakvi su svi majstori fudbala, ima dosta razloga i za neke lične motive u prolećnoj sezoni. Odavno kuca na vrata državnog tima, samo je pitanje kada će mu selektor Osim poveriti dres s državnim grbom.
— Drži me još ta nada da ću, konačio, zaigrati u reprezentaciji, iako sam već malo oguglao na selektorovo nepoverenje. Prenose mi mnogi šta Osim misli o meni, nisam ga još uverio da mi je mesto u „plavoj“ vrsti, ali ću i njega ubediti da je dosad često grešio. Vreme je i za — moje vreme u reprezentaciji!
Za ostvarenje ovih snova potrebno je da Partizan bude mnogo uspešniji nego jesenas. A to će, opet, najviše zavisiti od učinka njegovog najboljeg pojedinca — Nebojše Vučićevića.