Reč prijatelja Partizana: Višemesečna trvenja i bespoštedna borba za vlast, što je Partizan dovelo na najniže grane, na Skupštini Kluba kulminirali su na najsramniji način
Ima trenutaka kada čovek ne veruje sopstvenim očima i ušima. A, raskol pomenuta dva čula i razuma dogodio se na nedavnoj Skupštini FK „Partizan: I, nakon svega što se zbilo, prijateljima Partizana ne preostaje ništa drugo, no da još jednom za neverstvo optuže svoje oči i uši! Jer, razum se buni i to iz sve snage. Ne, to je bila samo opsena! To je bila najprizemnija farsa, u režiji i izvođenju tamo neke diletantske dramske sekcije, čijih se domašaja stidi i amaterska družina još uvek u pelenama!!!
Na žalost i bezmernu tugu, sramota i bruka za nezaborav, delo su onih, koji Partizan „vole kao oči svoje“. Daleka im kuća bila! I, njima, i — njihovoj ljubavi!!!
— Protagonisti morbidnog čina, osramotili ste časno ime jugoslovenskog sporta i kolevku škole čovečnosti! Niste zaslužili mesto ni na tribinama, makar ulaznice suvim zlatom plaćali — poručuju prijatelji Partizana iz Sombora.
Glas u odbranu slave Partizana dižu oni koji su u vreme studentskih dana prodavali bonove za nekoliko obroka da bi praznog stomaka, ali punim srcem i dušom, bili uz svoja miljenike!
Svoj Partizan ne daje ni ostala armija prijatelja, među kojima mnogi jedva sastavljaju kraj s krajem. Koliko ja samo stotina hiljada ljudi baš u druženju s Partizanom tražilo i pronalazilo, bar na trenutak, beg iz oskudice i nemaštine?!
Pa, ima li pouzdanijeg dokaza šta i koliko Partizan znači armiji njegovih navijača i poštovalaca?
Koliko juče, Partizanovci su koračali uzdignuta čela! A, danas? Svaki pravi prijatelj Partizana je osramoćen, ni kriv, ni dužan a i da ne govorima o divnim sportistima!
Višemesečna trvenja i bespoštedna borba za vlast, što je Partizan dovelo na najniže grane, na Skupštini Kluba kulminirali su na najsramniji način!!!
Upućeni su, istina, znali da će se pre složiti najoštriji rogovi u najlon kesi, no čelnici Partizana. Ali, skandal koji se zbio na Skupštini kluba, nije se „motao“ ni u glavama protivnika i neprijatelja Partizana.
Zaista, da li je moguće da su scene, dijalozi i replike za gnušanje i gađenje, dao svakodnevice Partizana?! Ispostavilo se, na žalost, da je upitna rečenica suvišna!
Zar, onda valja kriviti dokazane majstora fudbala što im mesecima već lekcije čitaju i netalentovani šegrti? Zar se treba pitati: gde su navijači?
Ali, nojevi za sve i svašta imaju terapiju: glavu u pesak! Zvezda je eliminisana iz takmičenja za Kup maršala Tita i — eto melema za golemu u bolnu ranu.
Zaboga, zar se treba dičiti i naslađivati pobedom nad starim i velikim sportskim rivalom, koji je, takođe, na repu našeg fudbala?!
Željnima vlasti i nedoraslima za vođenje kluba Partizanovog imena i ugleda, i slamčica ima težinu balvana. Ali, šta ćemo s onima zbog kojih je Partizan stigao do fudbalskog neba? Prijateljima Partizana niko i nikada nije mogao da „proda rog za sveću“! I, baš zato Partizan je nešto sasvim posebno u jugoslovenskom sportu!!!
Ko i u čije ime može da zaboravi trenutke skandiranja i bezmerne odanosti i onda kada je sportski rival mitraljeskom vatrom rešetao Partizanovu mrežu?! Ne jednom, pred takvom odanošću i prijateljstvom, ostajali su zbunjeni, ali i ushićeni psiholozi, sociolozi, pedagozi, andragozi.
Koji to slavni fudbalski klub ne bi širom raširenih ruku u dvore svoje primio poklonike sporta, poput Partizanovih navijača i prijatelja?
Pa, imaju li prijatelji Partizana još neko pravo, izuzev da mu i uz odricanja — pune kasu? Imaju, imaju! Još kako!!
Prijatelji i navijači Kluba velikog imena i časne tradicije imaju pravo bar na jedan zahtev: da za dobro Partizana, sve sadašnje čelnike „oduvaju“ snagom orkana! I, to do — poslednjeg. Jer, šta vredi ako je i jedna bitka dobijena kada je rat izgubljen. I, to na najsramniji način…
Konačno, uprave su epizode, a Partizan je trajanje. Baš u to ime, čak i oni koji su bili na pravoj strani, morali bi bar privremeno, da iza sebe zatvore Partizanova vrata.
Zlo i naopako, ako Partizan nema dovoljno spretnih babica koje će prosuti prljavu vodu i — sačuvati čedo…