Valja se nadati da će se obećanja naših košarkaša ostvariti
Prvi put ove sezone, sa košarkaških parketa možemo da vas obradujemo bar malo prijatnijim vestima, nego što je to ranije bio slučaj. Istina, naši košarkaši još uvek nisu napravili nikakav spektakularni podvig, još uvek su na devetom mestu. Ali, znate onu staru izreku: „čak ni običan kamen nije danas isti kao što je bio juče“. Tako je i sa našim doskorašnjim mezimcima.
Nešto zaista kreće na bolje. To najbolje govore pobede protiv Novog Zagreba i PAOK-a, pa čak i poraz u Ljubljani. Napredak u igri je očigledan, a ne treba zaboraviti da još uvek nedostaje doskorašnji kapiten Predrag Danilović čiju je traku preuzeo povratnik iz JNA Željko Obradović.
Baš on, govore to sami igrači i trener Borislav — Reba Ćorković, najzaslužniji je za ove pozitivne tendencije. Nesumnjivo veliki znalac, sjajan organizator i na parketu i van njega, autoritet, animator… Rečju, prava ljudina, reći će to svaki igrač Partizana.
U protekle dve nedelje, u prvenstvu su zabeleženi po jedan poraz i pobeda, tim je i dalje usidren na devetom mestu, ali sa solidnim izgledima da se pomeri bar stepenik napred. Naime, osmo mesto donosi plasman u drugu grupu „plej-ofa“, među ekipe koje će se boriti za dva meseca u „Kupu Radivoja Koraća“. Do kraja Lige ima pet kola, čak četiri utakmice Partizan će igrati u našoj Palati sportova (Zorka, Jugoplastika, Cibona i IMT), gostuje samo Vojvodini. Nema šta, raspored je veoma povoljan, osmoplasirani Novi Zagreb ima mnogo teže protivnike, samo bod prednosti i dva poraza od „crno-belih“. Znači, ako se ne desi neka katastrofa, osmo mesto bi bilo i najrealnije. Misliti na nešto više, zaista nije uputno. Olimpija ima dva boda više, u stvari tri, pošto se dve pobede u međusobnim susretima komotno mogu računati kao još jedan bod pride.
Osmo mesto još uvek daje nade za izlazak u Evropu, „plej-of“ je čudna stvar, tu je već sve moguće. Uostalom, dosta je bilo ovakvih nagađanja, svakako je zanimljivo čuti nekoliko kratkih pričica iz našeg tabora. Kao što je red, prvo reč valja dati najstarijem, treneru Borislavu Ćorkoviću.
Vratio se vođa
ĆORKOVIĆ: Poslednje utakmice zaista predstavljaju svima nama lepo ohrabrenje. Naravno, za budućnost. Za ovu sezonu, bojim se da je sve kasno, neki veći skok na tabeli je zaista teško očekivati. Toliko smo toga već propustili, za pet kola se ne može nadoknaditi ono što je za 17 prethodnih propušteno.
P. VESNIK: Gde su ta ohrabrenja?
ĆORKOVIĆ: Prvenstveno u povratku Željka Obradovića. Ne želim ni malo da umanjim kvalitete i doprinos Androića, ali je Željkov povratak višestruko značajan. On je pravi vođa, na parketu, ali i van njega, „plej-mejker“ vanserijskih kvaliteta. Do sada je sve opterećenje padalo uglavnom na Androića koji je sjajan momak, ali je razumljivo što, kao novajlija i čovek koji je ranije uglavnom bio „bek-strelac“, nije mogao sam da ponese tako veliki teret. Sada smo na ovom osetljivom mestu znatno jači, pokazaće to brzo i rezultati.
P. VESNIK: To znači?
ĆORKOVIĆ: Realno bi bilo kada bismo osvojili osmo mesto. Za kasnije bismo videli. Jedna pobeda u gostima i eto nas u „Kupu Radivoja Koraća“. Zacelili bismo na taj način „ljute rane“, ostvarili jedan važan cilj. Verujem i dobro zapamtili sve ove pouke, jer Partizanu zaista više nikada ne bi smelo nešto slično da se desi. Mislim na parket, ali i van njega.
Do povratka Obradovića, Ivo Nakić je bio najiskusniji igrač u timu, a nema ni 24 godine. Svakako je zanimljivo i njegovo mišljenje:
NAKIĆ: Od kako se Željko vratio, sve je krenulo nabolje. Znam da je teško verovati da samo jedan čovek može doneti tolike promene, ali verujte da je tako. Poboljšao je igru i odnose u timu. Autoritet je, ume da komanduje. Rečju, dragocen u svakom pogledu. „Plej-mejker“ je najosetljivije mesto u timu, razigrao je centre, poboljšao atmosferu, rečju, uneo neki nov i svež duh. I u Ljubljani smo igrali bolje nego ranije. Da Ćurčić nije imao jedinstveno veče, svakako bismo pobedili.
P. VESNIK: Očekivanja?
NAKIĆ: Svode se ma slične relacije kao i svih ostalih u klubu. Ne bih voleo da sledeće sezone čučimo u Jugoslaviji. Valja nam dobro iskoristiti ovu pauzu, vratiće se uskoro valjda i Danilović, moramo stisnuti redove i u finiš ući maksimalno spremni i raspoloženi. Osmo mesto ne bi smelo da dođe u pitanje, verujem da ćemo smoći snage i kasnije izboriti plasman u „Kup Radivoja Koraća“. Voleo bih više Cibonu za protivnika nego Zadrane.
P. VESNIK: Ni vi niste bili na prošlogodišnjem nivou?
NAKIĆ: Ni sam ne znam razlog. Po svemu sudeći, želeo sam previše, izgoreo u nastojanjima da pružim i više nego što stvarno mogu. Ostali smo bez nekoliko sjajnih igrača, preko noći se to nije moglo nadoknaditi.
Sve se plaća
Plavokosi Oliver Popović, standardni omladinski reprezentativac, velika nada, junak one čuvene prošlogodišnje pobede u „plej-ofu“ protiv Crvene zvezde, ove sezone čas ga ima, čas nema:
POPOVIĆ: Čini mi se da sam dočekao mojih pet minuta. Ustalio sam se u timu, trener Ćorković mi daje dosta vremena, u Ljubljani sam proveo na parketu neprekidno 37 minuta, sve dok nisam napravio petu ličnu.
P. VESNIK: Šta je razlog tolikog sedenja?
POPOVIĆ: Prevashodno dvojica odličnih igrača na istoj poziciji. Teško je doći do izražaja u konkurenciji Nakića i Danilovića. Osim toga, kao i svi ostali drugovi, i ja sam prilično loše pripremljen. Raditi na fizičkoj spremi usred prvenstva bilo bi pogubno, plaćamo ceh radu bivšeg trenera. Ipak, bolje je da se na to ne vraćamo. Sve je to dobra pouka.
P. VESNIK: Ipak, više nema onih ubistvenih trojki?
POPOVIĆ: Obično čuvam najboljeg protivničkog spoljnog igrača. Kažu da sam specijalista, za odbrambene zadatke. Mada imam i sva ovlašćenja u napadu. Mogu da „šutiram“ ali zaista nije sve u trojkama.
P. VESNIK: I vi ste ohrabreni?
POPOVIĆ: Čuo sam šta je rekao Nakić. Zaista, nemam šta da dodam. Povratak Obradovića sve nas je preporodio. Već su vidljivi i rezultati. Igramo mnogo brže, kontre su sve češće, a to je naše najubojitije oružje. Biće još bolje. Uveren sam da imamo snage za izlazak u Evropu.
Razigrani „Mič“
P. VESNIK: „Mič“ Pecarski je očekivan kao veliko pojačanje, međutim, nije se primećivao sve doskora. Zašto?
PECARSKI: Na ceo tim se dobro odrazilo sve ono što se dešavalo sa trenerima. Na mene još i — teška povreda. Praktično sam dva meseca bio van stroja. Od početka sezone, tek sada se osećam potpuno spremnim. Povreda je bila veoma delikatna. Mišić je ostao malo kraći, morao sam da radim specijalne vežbe istezanja, nisam trenirao kako valja. Tek sada osećam onu uobičajenu snagu, valjda se to primećuje i po poslednjim igrama.
P. VESNIK: I vi ste oduševljeni dolaskom Obradovića?
PECARSKI: Ja kao centar možda i najbolje znam šta znači imati u timu takvog „plej-mejkera“. Željko je kao suvo zlato. Razigrao nas je sve. Ume da organizuje napad, podeli lopte, komanduje.
P. VESNIK: Da vi, kao i ostali, ipak, ne preuveličavate ulogu samo jednog čoveka?
PECARSKI: Ne bih rekao. Uzmite primer samo jednog najsavršenijeg časovnika. Izvadite mu samo jedan mali, gotovo nevidljivi točkić, odmah će stati! Nešto slično se dešavalo i sa našim timom.
P. VESNIK: Ipak, Ćurčić vas pošteno „napuni“?
PECARSKI: U Ljubljani mu uglavnom nisam bio direktan protivnik, ali sam bio očevidac, i to najbliži. Dobar deo koševa postizao je posle klasičnih faulova koji se sviraju svuda u svetu, osim kod nas. Primi loptu okrenut leđima košu, onda lepo rukom okrene čuvara, pa mu je lako da iz blizine poentira. Zaista mi je neshvatljivo kako naši arbitri mogu tako nešto da tolerišu!
P. VESNIK: I vi ste optimist?
PECARSKI: Ubeđen sam da imamo još dosta rezervi i da možemo dići formu do „plej-ofa“. Ako se ne desi nešto nepredviđeno, igraćemo i sledeće godine u Evropi.
Eto, ove kratke pričice dovoljno govore. Bez samopouzdanja nema uspeha. Došao je kraj tužbalicama, valja se samo nadati da će se reči naših vrsnih košarkaša najzad i potpuno ostvariti.