Voljom žreba, Partizan je polufinalni susret kupa Jugoslavije morao da igra u Zagrebu, protiv Medveščaka, ekipe sa kojom je imao „sudar“ i u „plej-ofu“. Naravno, zvanični prvak države je iskoristio prednost domaćeg leda, veliku podršku navijača i eliminisao „crno-bele“ iz kupa. To se i očekivalo jer se prema prepozicijama igrala samo jedna utakmica. Ali to nije bila „igra mačke i miša“. Domaći su slavili pobedu od 6:4.
U „plej-ofu“, šanse crno-belih su bile veće zbog činjenice da se igralo na tri pobede. Prvi susret protekao je u znaku domaćih. Medveščak je slavio zasluženu, više nego ubedljivu pobedu od 5:0. Sporni igrač Gecos, koji se vodi kao Jugo-Kanađanin, iako nema potvrdu o dvojnom državljanstvu, bio je dvostruki strelac.
Druga polufinalna utakmica „plej-ofa“ u beogradskom „Pioniru“, bila je prilika da se ostvari pobeda. Uostalom, isto kao i u prvenstvu. Ipak, utakmica nije imala očekivani „scenarij“. Zagrepčani su poveli sa 4:1. Naravno, ni ovoga puta Gecos nije propustio priliku da savlada Partizanovog golmana Viktora Doroščenka.
Hokejaška drama, počela je u trećem delu utakmice. Tada je Partizan bio onaj pravi. „Ledeni parni valjak“. Bek koji često postiže golove, Nenad Ilić, smanjio je u 46. minutu na 4:2. a probuđeni Andrej Jovanović, još uvek nedovoljno izbrušeni hokejaški dragulj, tri minuta pre kraja pogađa mrežu Domine Lomovšeka — 4:3.
Tri poslednja minuta trajala su kao „tri gladne godine“. Partizan je igrao bez golmana. Sa šest igrača na ledu. Hokejaški rulet, hamletovsko biti ili ne biti. A šansi je bilo. I mnogo sreće za goste. Pak je pogađao i stative i prečku, ali mrežu nije! Medveščak je ostvario srećnu pobedu minimalnim rezultatom. Ali šta bi bilo da Partizanovci nisu „prespavali“ pola utakmice. Da su igrali kao u finišu. Pa, mogli su mnogo više od minimalnog poraza. Ali i to je sastavni deo sporta. Nekada, sreća ne prati hrabre…
Uvertira za treću utakmicu bila su prepucavanja oko spornih registracija. Zagrepčani ni ovoga puta nisu pokazali tražene papire, Partizan je najavio žalbu. Ali ne samo Partizan. I „medvedi“ su imali svoje „adute“. Za njih je bila sporna registracija Miloša Piperskog. Mladića koji je ponikao u Partizanu. Mališana koga je otac, Borko Piperski. doveo na led kada je Miloš imao samo tri godine. Dečak koji je godinama bio Partizanova maskota, ljubimče svih starijih prvotimaca. Da, i to je sastavni deo sporta. Onako kako ga shvataju Zagrepčani i i njihova Uprava.
Na ledu, ponovo drama. Minimalna pobeda Medveščaka od 4:3. Domaći su bili bolji za spornog Kanađanina Gecosa. Bio je ponovo i strelac i organizator svih akcija. Pravi igrač iz „zemlje javorovog lista“, iz „kolevke hokeja“. Taj Kanađanin (original de luks), verovatno pre dolaska u našu zemlju, nije ni čuo za Jugoslaviju. O dvojnom državljanstvu, iluzorno je i govoriti. Ipak, treba sačekati proceduru…
Prvenstvo je, praktično, završeno. Odigraće se još utakmica za treće mesto, sa poraženim iz duela Jesenice — Olimpija. A tada će se sumirati sezona, analizirati učinak. Već sada je jasno da će stručni štab lako zaključiti da su mladi ispunili očekivanja. Čak i više od toga. Nametnuli su se, postali standardni prvotimci, nagovestili Partizanove lepe, nasmejane dane.
Juniorski reprezentativci, Alimpijević i Šemsedinović su sve bolji i među seniorima. Mladi, moderni bekovi, čije vreme tek dolazi. Odlični u tandemu.
Od napadača, odskočio je, takođe član mlade reprezentacije, Saša Kosić. Još uvek je jedan od najmlađih prvotimaca u našoj Ligi, po godinama junior, ali po znanju — vunderkind. To je novi dragulj iz crno-bele kolekcije, dečak koji će imati blistavu hokejašku karijeru. Pre svega zbog velike ljubavi prema hokeju, a zatim i zbog znanja. O braći Nikolić, Arslanagiću i mladim golmanima Lukiću i Ignjatoviću će se, sigurno, još mnogo toga čuti. Partizanova budućnost — koja je već počela…