Partizan je jedini naš klub koji će, ovog proleća, voditi bitke na domaćoj i međunarodnoj sceni
Pred fudbalerima Partizana je izuzetno naporno „proleće“ u kojem će jurišati na tri fronta i to po ubrzanom tempu zbog učešća reprezentacije Jugoslavije na završnici Svetskog prvenstva u Italiji. Pored toga, Stručni štab FSJ planira i prijateljske „probne“ utakmice koje treba da posluže selektoru Ivici Osimu da se konačno odluči kojih će dvadeset i dvojicu fudbalera da povede na takmičenje na kojem, realno, bar u prvom krugu — voljom žreba — Jugoslavija ima realne izglede da se plasira u samu završnicu. Iz redova Partizana za „plavi“ dres konkurišu: Omerović, Stanojković, Spasić, Petrić, Vujačić, Bogdanović… što znači da će imati odgovoran zadatak da se „nametnu“ na predstojećim utakmicama reprezentacije ali i dodatan napor u ionako za njih pretrpanom kalendaru.
No, ostavimo Ivici Osimu da brine o reprezentaciji — pogledajmo kakve su realne mogućnosti Partizana u predstojećim okršajima:
PRVENSTVO JUGOSLAVIJE je, očito, najteži zadatak jer Dinamo ima prednost od čak sedam bodova! To praktično znači da bi, u preostalih 15 kola (dva su odigrana ranije), „crno-beli“ trebali u svaka dva kola da osvoje po bod više od Zagrepčana — a to je malo verovatno. Tačno je da se u fudbalu događaju „čuda“, da je „lopta okrugla“, ali — objektivno — Dinamo ima veoma jak tim sa sjajnim Ladićem, Panadićem, Bobanom, Mladenovićem, Šukerom… i nema drugih „obaveza“ jer se jedino još takmiči u domaćem šampionatu! Pa i da momci Josipa Kužea „kiksiraju“ (što im se već dva puta u dosadašnjoj istoriji Dinama dogodilo), tu je i Crvena zvezda čije su ambicije takođe šampionske, ali i realnije jer zaostaje samo tri boda za Dinamom, a ima četiri više od Partizana.
KUP JUGOSLAVIJE brani Partizan ali, voljom žreba, u „finalu pre finala“ igra sa Crvenom zvezdom. Isto se dogodilo i prošle sezone i epilog je poznat: trofej brane „crno-beli“. No, da podsetimo, Partizan je potpuno nadigrao „večitog rivala“ na svom Stadionu JNA ali je, umesto sa tri, četiri gola razlike, pobedio „samo“ sa 2:1, a Crvena zvezda je bila mnogo ubedljivija na „Marakani“ ali je, u revanšu, više sreće imao Partizan (1:1). Ako se prisetimo događaja koji su pratili jesenji prvenstveni susret dva tima na našem najvećem stadionu, jasno je da su motivi i jednih i drugih jači nego ikada jer ukupna pobeda gotovo sigurno donosi i „najdraži trofej“ našeg fudbala (drugi polufinalni par, da podsetimo, Osijek — Hajduk).
KUP POBEDNIKA KUPOVA, u kojem Partizan prvi put učestvuje, je treća „obaveza“ momaka iz Humske 1. Za plasman u polufinale treba savladati Dinamo iz Bukurešta (promenio ime u Unirea trikolor) što neće biti ni malo lako s obzirom da je rumunski predstavnik sastavljen od samih reprezentativaca a u nacionalnom šampionatu vodi ispred Steaue koja je, prošle sezone, igrala u finalu KEŠ! Da nevolja bude veća, UEFA je ostala pri izrečenoj kazni pa će Partizan biti „gost“ i u revanšu 21. marta najverovatnije — u SR Nemačkoj! Dok ovo pišemo definitivna odluka nije doneta, ali kao „kandidati“ za domaćina pominju se Titograd i — Štutgart. S obzirom da su navijači Partizana prošle jeseni bili otvoreno napadnuti jedino u Titogradu (?!), teško da bi takva odluka bila mudra. Idealno mesto bila bi „Grbavica“ ali je nedovoljno udaljena (propisanih 400 kilometara od Beograda „meri“ se „vazdušnom linijom“, a do Sarajeva ona iznosi — pet manje!), pa možda treba razmišljati o Banja Luci jer u Krajini ima mnogo navijača Partizana, kao i u celoj BiH uostalom… Naravno, prvo treba „pregrmeti“ utakmicu u Bukureštu 7. marta koja nikako neće biti „prijatan izlet“ za „crno-bele“. Ipak, čini se da je Partizan tu najbliži željenom cilju — plasmanu u polufinale.
Ono što bi trenera Ivana Golca i njegove saradnike moralo da zabrine pred predstojeće okršaje je činjenica, makar koliko apsurdno zvučala, da u samom klubu imaju i „četvrti front“! Naime, Partizan ima nepotrebno veliki broj prvotimaca od kojih su mnogi približno istih mogućnosti što znači da je konkurencija za gotovo svako mesto u timu žestoka. Pripreme u Makarskoj i utakmice u Mostaru i Dubrovniku pokazale su i koliku je to nervozu stvorilo među prvotimcima (tri utakmice — tri isključenja: Đurovskog, Milaniča i novodošlog Mijatovića!) i to bi više trebalo da zabrine od neuigranosti tima i loše efikasnosti. Dolazak reprezentativca Predraga Mijatovića, povratak „odljućenih“ Đorđevića i Stevanovića i podataka da niko u „mini roku“ od prvotimaca nije otišao iz Humske 1 — koliko ohrabruje toliko treba i da zabrine sve one koji žele maksimalan uspeh klubu na sva tri fronta.
Nadajmo se da nismo u pravu…