KLUB POZNATIH PARTIZANOVACA
Filip David, književnik
Svakako najzanimljiviji podatak koji smo čuli u razgovoru sa Filipom Davidom je — da je karijeru počeo u „Partizanovom vesniku“!
Kako se to dogodilo?
— Moj otac je navijao za Partizan, a njegov veliki prijatelj bio je Nikola Ćirović, član tadašnje uprave. Jednom me je odveo na sednicu, gde sam upoznao Bobeka, Šoštarića, Špica. Sećam se da su me svi pitali da li sam rođak poznatog hokejaša Davida (nisam!). U to vreme u školi sam dobijao nagrade za novinarske tekstove, pa me je Nikola odveo u „Partizanov vesnik“. Tada je glavni urednik Boško Komnenović, a ja sam počeo da pišem zajedno sa Zoranom Popovićem, današnjim glavnim urednikom „Sportskog žurnala“. Kasnije me je fakultet odvojio od lista, ali niko me nikad nije odvojio od Partizana…
Danas je Filip David urednik stranih serija u Televiziji Beograd, a bio i je urednik dramskog programa, emisija iz kulture. Napisao je više pozorišnih i TV drama, objavio tri knjige pripovedaka, dobitnik je Rakićeve i Andrićeve nagrade. Poslednju knjigu „Princ vatre“ objavio je 1989.
— Sportom se nisam aktivno bavio, ali sam dosta igrao fudbal, onako amaterski. Takođe sam jedno vreme bio aktivan u atletici, u disciplinama skok u vis i troskok.
Poslednjih godina David ne posećuje utakmice na Stadionu JNA, ali redovno gleda Partizanove fudbalere — u Televiziji Beograd, prilikom internih prenosa. I to uvek u društvu dvojice osvedočenih Partizanovaca, novinara Zaharija Trnavčevića i kamermana Aleksandra Radosavljevića.
— Pripadam onoj generaciji navijača kada je počinjao rivalitet Partizana i Crvene zvezde. Tada smo bili u manjini, ali sada, izgleda, više nije tako. Naravno, najteže mi je bilo kada je Partizan gubio, ali su uteha bili oni čuveni rezultati: 7:1, 6:1, 6:0, 5:0. Danas i fudbalere, i košarkaše i sve ostale pratim u štampi, na radiju i televiziji i ništa manje ne navijam nego ranije!
Naš sagovornik želi da kaže koju reč i o načinu igre u Partizanovoj fudbalskoj ekipi:
— Ja sam od onih koji vole ofanzivniju igru, kakvu recimo imamo u košarci, sa Paspaljem, Đorđevićem, Danilovićem i ostalima. U fudbalskom klubu nam nedostaju navalni igrači koji bi bili specijalisti za golove. Verovatno je to muka i onih koji vode klub, a nadajmo se da ćemo, dolaskom Đukića i Novaka, imati tim koji dostojno može u Evropu. Nemam ništa protiv ni ako se izgubi, pod uslovom da se igralo hrabro i angažovano, bez kompleksa.
Na kraju, nismo mogli da preskočimo neke prognoze, od fudbala pa do hokeja:
— Zvezda će verovatno biti prva, ali mi smo sigurno najbolji posle nje. Očekujem da tako i ostane. Od košarkaša iskoriste pad forme ekipe POP 84. Za razliku od prošle, krizne sezone, ove godine igramo dobro, efikasno i atraktivno! Odbojkaši su izuzetno kvalitetni, a malo žalim zbog atletike. Tu je Partizan, kao i u hokeju, prilično nestabilan. Povremeno neko bljesne na nekadašnje uspehe i slavu. U celini, Partizan je svakako najbolje sportsko društvo u Jugoslaviji i time sam veoma zadovoljan.