Današnja generacija fudbalera Partizana ima veliku prednost nad svim rivalima: najmlađa je! Čak i kad računamo golmane (obojica su u najboljim godinama. a to znači između 27 i 30 godina), Vujadina Stanojkovića i Budimira Vujačića koji se spremaju da u junu odu u inostranstvo, to je još uvek ekipa prosečne mladosti. A tek bez njih Partizan je ubedljivo u najidealnijoj situaciji što se tiče perspektive.
I ne samo to, „crno-beli“ imaju izuzetno darovite mlade igrače. A što je još lepše oni već imaju i prilično iskustvo. Možda su izuzeci samo napadač Marković i bek Popović, svi ostali već poseduju takmičarsko iskustvo.
Zato i verujemo da će u idućem prvenstvu Partizan sa Crvenom zvezdom voditi ogorčenu borbu za prvo mesto. Dinamo, Hajduk i ostali neće ni smeti da pomišljaju da ugroze taj „beogradski tajfun“.
Možda će neko reći da će Zvezda i iduće godine biti veći favorit, sačuvaće ekipu (otići će Marović i Šabanadžović, drugi će ostati), a njeni današnji igrači su kvalitetniji od ove generacije Partizanovih fudbalera. Slažemo se, Zvezda ima veće zvezde, ali to ne mora da bude odlučujuće. I u ovom šampionatu lako se moglo dogoditi da Partizan ozbiljno ugrozi „crveno-bele“. Trebalo je da se ostvari ovo što je spadalo u fudbalsku realnost — da Miloševi učenici osvoje bodove na svom terenu protiv ekipa koje su bile autsajderi na Stadionu JNA. Na žalost, to se nije dogodilo. Porazi su oduzeli Partizanu šest-sedam bodova i to je bilo presudno za Zvezdin superiorni beg od jedinog ozbiljnog rivala.
Sigurni smo da se iduće sezone to ne može ponoviti. Zato za nas i fudbalsku javnost „crno-beli“ neće u novom šampionatu biti u podređenom položaju u odnosu na Zvezdu.
Milutinoviću predstoji da prolećni deo prvenstva iskoristi za optimalni rad na stvaranju „tima sutrašnjice“, ekipe koja će u novoj sezoni dejstvovati superiorno.
Taj posao podrazumeva pravu selekciju, jak duh ekipe, maksimalnu uigranost, način igre koji će biti na modernim principima fudbalske igre. Očekujemo od Partizana, kao znak raspoznavanja, stil igre po kome će „crno-beli“ biti prepoznatljivi svakom terenu.
Kapiten Goran Stevanović potajno gaji nadu da bi ovog leta mogao odlepršati u inostranstvo. To klub ne sme dozvoliti. Goran je danas veoma značajan igrač, novi vođa, autoritet. Ako bi on otišao Miloš ne bi lako našao adekvatnu zamenu, igračku i lidersku.
Dva Đukića će biti dragoceno pojačanje, Ljubljančanin Džoni Novak takođe. Očekujemo veoma mnogo od ova tri igrača. Oni neće biti samo nova, sveža krv već stabilni oslonci ekipe, pojedinci koji će davati ton igri, biti pojačanje za svaku liniju tima. Novak među bekovima, mlađi Kikinđanin Đukić u srednjem redu, a povratnik Vladislav Đukić u „špicu“ napada.
Tako veliki izbor igrača stvoriće zdravu konkurenciju, a to obećava maksimalno zalaganje svakog ko bude na terenu. Jer, opasnost će dolaziti s klupe u istoj meri koliko i od rivala na terenu.
Da bi već sutra Partizan imao moćan tim šampionskog potencijala i vodio ozbiljnu reč u Kupu UEFA mora se pojačati i rad trenera. U ozbiljnoj atmosferi Milutinović, Šoškić i Paunović moraju zasukati rukave. Mladima treba posvetiti posebnu pažnju — raditi individualno. Samo tako će ti mladići napredovati, učiti, prilagoditi se onome što zovemo savremenim fudbalom. A on, kao što znamo, teži univerzalnosti. Svaki igrač na svakom delu terena i u trenutno izmenjenim ulogama moraju dejstvovati kao autentični bekovi, „vezisti“ ili napadači iz prve linije.