Stari Partizanovac o novoj politici kluba: Mišljenje je Bože Švarca, sportskog radnika sa najdužim stažom u Partizanu
Godine u kojima Partizan ne osvaja trofeje prolaze kao oblaci, kao da ne dodiruju hiljade njegovih prijatelja i navijača. To je normalno, za jedan veliki klub, za ime i takav ugled, jer se od „crno-belih“ uvek očekuju samo uspesi.
Poslednjih godina mračni neki mesec pratio je većinu klubova naše velike porodice, posebno fudbalskog. Međutim, treba reći da ti neuspesi nisu slomili Partizan i njegove navijače. Naprotiv, njihova duša je još jača, a prkos sve snažniji, jer se zna da kriza u velikom klubu ima prolazan karakter.
Jedan od onih ljudi koji nikad ne gube veru u Partizan je Božo Švarc, nekadašnji sekretar fudbalskog kluba, dugogodišnji član uprave, bivši predsednik hokej kluba i danas član Izvršnog odbora JSD Partizan. To je ličnost koja po stažu i radu u Partizanu zaslužuje izuzetno mesto i značaj. — Švarc, i sam nekada aktivni sportista, je jedan od osnivača Partizana. — Umeo je da se raduje uspesima ali i da s mirom primi nagradu gorčine. Poslednji događaji i promene u rukovodstvu uprave kao i u stručnom štabu posebno su ga obradovale.
„Novu koncepciju u politici sadašnje uprave fudbalskog kluba treba pozdraviti“, kaže Božo Švarc. „Ideja o povratku starih asova sigurno će doneti pozitivne rezultate i u tome treba istrajati. Tu su još neophodni Bobek i Matekalo. Jer, ne smemo zaboraviti da je Partizan pre svih u našoj zemlji imao svoj stil igre, svoju školu koju je formirao i vodio pokojni Špic, a kasnije su je nastavili njegovi đaci: Bobek, Boba, Matekalo, Valok, Minda…
„Partizan mora da baci akcenat na svoju školu. To je njegova budućnost i upravo u njoj bi trebalo da rade najbolji stručnjaci kao Bobek, Miloš, Matekalo… Jer, će prvi tim po inerciji i impulsivnosti vođe kao što je Vasović ići napred. Ali, za mene je od vitalne važnosti da u školi ne rade treneri-anonimci, već oni stručnjaci koji će ulivati poverenje roditeljima i sjajem svoje igračke slave zračiti na igrače. Zamislite šta bi sve naučili naši mališani kada bi s njima dva puta nedeljno igrali Bobek ili Miloš! Pa taj primer bi za njih bio najbolja pouka i najveći podsticaj.
„Pogrešno smo radili poslednjih godina. Za to sad niko ne odgovara a ugled kluba je srozan. Nama predstoji put reafirmacije i zato je potrebno da se okupe svi oni koji znaju da rade a vole Partizan.“