Partizanov vesnik

List sportskog društva sa najvećim tiražom u SFRJ

Astronautske pripreme…

od

u

… ali ne mislimo na mesec, već na vrh tabele

Raport Nikole Budišića iz Rovinja

Ne znam kako su se pripremali Armstrong i ostali astronauti pred let na mesec. Čitali smo da je to bilo đavolski teško. Verovatno. Međutim, ni nama ovde, u Rovinju, nije lako. Mi znamo da je svaka naša asocijacija vezana za mora ono što u nama bude lepe uspomene, Međutim, ovo nije odmor, već — rad; Nije juli, već januar mesec, pa umesto gužve, sunca i zabave mi smo suočeni sa natmurenim nebom, kišom i izloženi takvom naporu da nam san dolazi kao svojevrsno blaženstvo. Pa, ipak, svi smo vrlo zadovoljni. Kao nikad atmosfera je zdrava i radna. Nema prigovaranja, ni ogovaranja. Čak je malo i slobodnog vremena, a to koristimo za pisanje, čitanje štampe, šah, bilijar ili neku partiju „remija“.

Naš radni dan izgleda ovako: ustajanje u 7 časova; Futing od 7,30 do 8 časova; Doručak u 8,30 časova. Taj futing i prepodnevni trening (opšta i specifična, brzinska izdržljivost) odvija se pod rukovodstvom dr Opavskog. U 13 časova ručamo a u 15 već odlazimo na trening s loptom (tehnika i uigravanje, odnosno taktička obrada igre odbrane i napada). Na terenu ostajemo sve do mraka (oko 17 časova), a nakon malog odmora idemo u bazen (18 časova) ili gimnastičku salu gde radimo na gipkosti i spretnosti.

Večera je u 20 časova. Posle toga mala šetnja, sedenje kraj TV ekrana ili ćaskanje, a u 22 č. svi smo već u svojim sobama.

Eto, pa neka sad neko kaže kako je lako biti fudbaler?


Zgode i nezgode iz Rovinja

Sigurno je da u radnoj i krajnje ozbiljnoj atmosferi kakva je na pripremama u Rovinju ima i trenutaka vedrine, pošalica, viceva… Dakako, u tom praskavom smehu i žaokama nema ozbiljne ljutnje, jer je neminovnost da se svako od nas nađe „na tapetu“.

Linija

Žali se Antić da su mu pantalone od uniforme malo tesne. Marić ga upita: „Zašto ih ne proširiš“?

„Ako nastavimo da treniramo četiri puta dnevno“, odvrati Antić, „čini mi se da će mi na kraju pre trebati lekar nego krojač“.

3+2+1=5

Kondicioni trener Partizana dr Pavle Opavski pita Iliju Katića: „Kaži koliko ukupno ima jaja ako se u trećoj korpi nalazi tri, u drugoj dva, a u prvoj jedno?

Brzonogi as odmah odgovori: „Šest“!

Ne, uzvrati doktor, jer u prvoj korpi je dno.

Ekspert

Mladi Grubješić upita Miodraga Živaljevića, koji je poneo čitavu svoju diskoteku u Rovinj: „Žiži, zašto nisi poveo i disk-džokeja?“ Na to Živaljević mirno odgovori: Mali, valjda znaš ko je u Partizanu najveći ekspert za pop muziku“.

Zakasnio

Na pripremama u Rovinju akcenat je na brzinskoj izdržljivosti i snazi, odnosno kondiciji i to im teško pada.

Posle jednog napornog treninga, Bjeković se obrati Katiću: „Blago tebi, Ilija, ti ćeš sve lako izdržati“.

„E, moj Neno, vremena se menjaju. Dok sam se ja bavio atletikom, vi ste igrali fudbal. Sada ćemo se malo promeniti.“

Svemirova „tečna“ večera

Poslednji (četvrti) dnevni trening održava se bazenu. Mladi Todorović zbog povrede nije moglo da se kupa, pa tužno upita Đorđića: „Svemo, kakva je voda“?

„Topla, ali toliko slana da posle ove količine koju sam popio sigurno neću večerati“, uzvrati „vrsni“ plivač Đorđić.

Prema učinku

Živaljević redovno večera duplu porciju. Paun, koji je poznat po tome što malo jede, obrati se svom mlađem drugu: Žiki, kako možeš toliko da jedeš?“

„Ja jedem onoliko koliko se trošim“, uzvrati Živaljević. „Pošto sada treniram dva puta više nego u Beogradu, onda je normalno da i jedem — dva puta više“.

Uvek prvi

U našim redovima vlada mišljenje da je Miša Radaković najambiciozniji fudbaler. Na treningu je uvek prvi i sve izdržava bez gunđanja.

Jednog dana smo trenirali u dve grupe: navala i odbrana. Neko iz prve grupe primeti: „Ovo je jedini način da Miša ne bude prvi“.