Draga redakcijo,
Molim vas da u sledećem broju odvojite nešto od prostora i za moje pismo.
Za „Partizan“ sam čuo još 1946. godine dok sam kao dete bio u Bugarskoj. Od tada pa do danas navijam za njega svim srcem i volim ga, jer u njemu imam i dobrih drugova, koji me kao svog vernog navijača, uvek srdačno dočekaju i prime. Ove moje reči mogu da potvrde svi koji su bili na proslavi u Drvaru.
Znam da ćete mi zameriti što pišem prilično opširno, ali pišem vam ono što misli pored mene i veliki broj navijača iz mog mesta i okoline. Pitam novu upravu zašto su se sva kola slomila na Zecu, kad je i on, kao i svi oni pre njega, a verovatno i posle njega, učio fudbalere kako se treba boriti za renome jednog kluba? I kako to da je on, kad su ga dovodili, bio najbolji, a sad je najgori čovek u klubu?
U svim novinama čitam: „Vaske je došao“, „Vaske će spasiti crno-beli brod, napraviti dobar tim“.
Ubeđen sam da ima velike ambicije i želje, ali da li ima i mogućnosti? Ja bih Vasketa zamolio da više radi, a manje priča, jer nam je za početak njegove hvale dosta.
Ja verujem u mogućnosti Minde Jovanovića i Vukelića, jer se njima „Partizan“ dičio još dok su bili fudbaleri, ali mi je veoma žao što se nije vratio u klub još jedan čovek — Stjepan Bobek.
Drugu Mići Preliću čestitam na izboru za predsednika, ali ga molim da ne padne u grešku svog prethodnika: da se manje slika za novine, a više da radi.
Eto, to je bilo sve. Zahvaljujem se na ustupljenom prostoru.
— Verni navijač „Partizana“ Zečević Petar, Ključ