…Ali u ovom trenutku fizički nismo bili spremni za to. — Nikola Budišić komentariše finale u Kazablanki
Prvi put se nalazim u ulozi reportera. Priznajem: osećam odgovornost dok ovo pišem, jer treba dati ocenu jedne utakmice, kazati kako su igrali moji drugovi i na kraju učiniti da urednik bude zadovoljan. Pročitao sam mnogo izveštaja i komentara, ali, eto, tek sad vidim da je lakše igrati fudbal nego biti novinar.
No, da ostavim te meditacije i da se latim svog zadatka. Pre svega treba reći da je finalna utakmica bila žestok meč, susret u kome je bilo mnogo varnica, sudara, oštrog tempa, pa čak i grubosti (isključeni su Nenad Bjeković i Nemac Zobel).
To nije bila utakmica za uživanje. Ali, za to krivicu snose Nemci koji imaju takav odnos i shvatanje fudbala. Kod njih je sve u ritmu, presingu, borbenosti…
Mi nismo u ovom trenutku, posle nekoliko treninga, bili sposobni da im na planu fizičke kondicije odgovorimo punom merom. Međutim, moram da priznam da se ne sećam ni jedne naše utakmice na kojoj smo bili tako fanatizovani borci, toliko uporni i tako disciplinovani u odnosu na Vasovićeve zahteve igre.
U tome ja vidim nov kvalitet našeg tima i zalogu naših novih mogućnosti. I sudeći po onome što smo čuli od vašeg „tehnika“ utisak je vrlo povoljan. Uostalom, on je krajnje realan. S njim smo mi uvek „na zemlji“: nema zabluda, preteranog optimizma ili bilo kakvog zavaravanja. Uvek smo otvoreni prema istini, pa bila ona prijatna ili ne. Jedna njegova rečenica to najbolje ilustruje: „Osvojili smo ono što smo i zaslužili“. Možda ta rečenica najbolje kazuje sve ono što smo mi pružili u Kazablanki.
Šta reći o našoj igri i pojedincima? Prerano je donositi neki definitivniji sud na osnovu dve ozbiljne utakmice. Treba konstatovati da smo radikalno izmenili način igre! Igrači su shvatili novu koncepciju ali je potrebno vreme da bismo to na terenu interpretirali onako kako to „Vaske“ želi i zahteva. Čak i organizacija naše igre odiše onim što krasi sve evropske profesionalne ekipe. Odbrana je drugačije organizovana, mnogo bezbednija, oštrija i neuporedivo odgovornija.
Ograđujem se od svake ocene našeg navalnog reda. Imam utisak da smo sa tri izrazito brza igrača u prvoj liniji (Katić, Živaljević, Bjeković) mnogo opasniji. Naravno, da bi oni bili u potpunosti iskorišćeni potrebno je da saradnja igrača iz srednjega reda bude suptilnija i, što je najvažnije, da pravovremeno proigravaju, odnosno da manje drže loptu. To su korekcije koje neminovno predstoje, ali su ove dve utakmice u Maroku prijatan nagoveštaj za našu produktivniju igru.
I na kraju treba reći da smo mi mogli da osvojimo i prvo mesto na ovom turniru, ali to u ovom trenutku ne bi bilo realno, jer je Bajern spremniji od nas.