ONI SU BRANILI DRŽAVNE BOJE
Mirko Marjanović:
- Rođen: 1924
- Igrao: od 1945. do 1954.
- U klubu: KK Partizan
- Na mestu: centar
- Reprezentativac: 48
- Zanimanje: veterinar
Jedna od najsvetlijih figura koja je ikada nosila dres košarkaškog kluba Partizan. Mirko Marjanović je bio u svakom pogledu oličenje džentlmena-sportiste, pa su ga zato savremenici redovno poredili s Rajkom Mitićem. Ono što je ovaj bio u fudbalu, to je Mirko bio u košarci. Uzor sportskog ponašanja i držanja, personifikacija fer-pleja, uz to veliki majstor igre pod koševima. Celim svojim bićem navijao je za sport i košarku. Nikada se u igri, na terenu, nije zaboravio niti ijednim gestom zamerio protivniku, sudijama i pravilima igre. Zato je valjda, baš kao i Mitić, uživao nepodeljene simpatije svih ljubitelja košarkaškog sporta, bez obzira na klupske boje i navijačku pripadnost!
Iako u savremenoj košarci ne bi spadao u red najviših igrača, za svoje vreme bio je u tom pogledu superioran, pa je za sve vreme aktivne karijere pod koševima bio nezamenjivi centar Partizana i prve petorke državne reprezentacije. Mada je to bilo doba apsolutne dominacije KK Crvene zvezde, Mirko Marjanović je (kao i nezaboravni Vilmoš Loci) imao stalan „abonman“ u izabranoj ekipi Jugoslavije iz koje ga nije mogao istisnuti niko!
Druga velika igračka vrlina koja ga je uvrstila u red giganata njegove generacije bila je izvanredna efikasnost — kako iz igre tako i prilikom izvođenja slobodnih bacanja. Bio je preteča koš-igrača koji je izvodio skok-šut ne spuštajući loptu i to po pravilu nepromašivo. Zahvaljujući velikoj smirenosti i maksimalnoj koncentraciji, uprkos kratkovidosti, pogađao je koševe sa svih distanci, a u izvođenju slobodnih bacanja bio je upravo — nepogrešiv. U tom domenu ni do današnjeg dana nema mu ravnog!
Sa nacionalnom reprezentacijom učestvovao je u svim velikim međunarodnim takmičenjima: na Evropskim i Svetskim šampionatima u Pragu, Nici, Moskvi, Buenos Airesu, na Balkanijadama u Tirani i Sofiji i u svim metropolama sveta u kojima su startovali naš izabranici i KK Partizan.
Najjače oružje u igri Mirka Marjanovića, po kome će se večno pamtiti, bio je njegov sjajan odraz i neverovatno visok skok. To je doprinosilo onom varljivom utisku u igri da je znatno viši nego što je bio. Tako se događalo da je u duelu s daleko višim protivnicima u skoku uvek odnosio loptu. U tada tradicionalnim duelima s Francuzima, protiv sebe je uvek imao Benjao, koji je bio viši za čitavih 15 santimetara. Uprkos tome, kad god su skakali za loptu, Mirko je bio viši!
I u onom retko dramatičnom finišu meča s Izraelom, na Evropskom šampionatu u Moskvi (1953), kada smo pobedili s košem razlike u nastavku, trijumfu je najviše doprineo Marjanović jer je četiri puta uzastopno, skačući s izraelskim protivnicima, uspevao da ugrabi loptu. Njegov poslednji skok doneo nam je i onu dragocenu loptu kojom smo ostvarili pobedonosni pogodak!
Rastajući se s koševima Mirko se nije oprostio i od košarke. Ostao je privržen i do današnjeg dana — kao funkcioner. I to vrlo zapažen: u sekretarijatu Košarkaškog saveza Jugoslavije i kao član FIBE. Paralelno sa sportskom aktivnošću završio je o roku studije veterine. I tu je bio preteča, jedan od prvih vrhunskih sportista koji je dokazao da upornom i marljivom čoveku sport nije prepreka da dođe do diplome. Danas je veoma cenjen stručnjak u veterinarskoj struci.