Povodom „slučaja Kićanović“: U odnosima među vrhunskim klubovima neophodan je fer-plej, jer sport mora da ima svoju etiku i van formalno-pravnih akata
Tek što se spustila tišina na „slučaj Baralić“ jedan drugi mladi sportista uzbuđuje javnost. Reč je o Draganu Kićanoviću, darovitom košarkaškom reprezentativcu, članu čačanskog Željezničara, koga je ovaj drugoligaš na godinu dana bio ustupio Borcu.
Kićanoviću je bila dovoljna samo ta jedna godina u prvoligaškom takmičenju, pa da se njegova obdarenost iskaže u meri koja su mu otvorila i vrata reprezentacije.
Taj mladi i vrsni košarkaš i u ovom trenutku kada je u sportu pošao orlu u visine naginje se nad svojom budućnošću i želi da je kroz završene studije učini sigurnom. Hoće da studira u Beogradu i da dođe u Partizan, i sve je to sasvim normalno.
Međutim, opet se pojavljuje administrativna prepreka. Društveni sporazum potpisan 1964. godine između četiri beogradska sportska kolektiva (Partizan, Zvezda, OFK i Radnički) zamišljen je kao akt okončanja daljeg otimanja i međusobne konkurencije politikom dovođenja novih sportista. Pre godinu dana, kada još nije odigrao ni jednu utakmicu u prvoj ligi, Kićanović je, potpisao u SOFK grada Beograda „pristupnicu“ za Crvenu zvezdu.
Da bi smo našim čitaocima pružili mogućnost da do kraja proniknu u „slučaj Kićanović“ razgovarali smo sa Vladimirom Marjanovićem, generalnim sekretarom JSD Partizan.
P. VESNIK: Da li Protokol može da bude prepreka za dolazak Kićanovića u Partizan?
MARJANOVIĆ: Ne. U vreme kada je potpisan Društveni sporazum između četiri beogradska kolektiva naše sportsko društvo nije bilo asocijacija samoupravnih klubova a, osim toga tokom ovih devet godina Beograd je dobio nekoliko snažnih i velikih društava kao što su Voždovački, Sinđelić, „21. maj“ i drugi, koje ne možemo mimoići. Uostalom, vreme je učinilo svoje. Taj akt sporazumevanja je za današnje prilike anahroniziran, nije se prilagodio savremenim društvenim kretanjima i samim tim je deplasiran. Na žalost, to je simptomatično, za sport uopšte, jer je uvek pomalo po strani i ne hvata na vreme ritam društvenog razvoja. U tome treba tražiti uzroke nedaćama i problemima koji se povremeno javljaju.
P. VESNIK: Da li Kićanovićev potpis u SOFK Beograd znači da ne može biti član Partizana?
MARJANOVIĆ: Ni govora! Taj potpis pre može da obavezuje naše sportsko društvo nego samog Kićanovića, jer to za Košarkaški savez Jugoslavije, koji vrši registraciju igrača ne znači ništa. U stvari, Protokol je odavno prevaziđen i po meni on nema nikakvu snagu obaveze za potpisnika. Uostalom, njegova svrha i nije bila da se zbog jedne trenutne želje okuje jedan mlad čovek, takmičar bilo koje sportske discipline.
P. VESNIK: Šta u ovom trenutku našeg društvenog razvoja znači taj Protokol?
MARJANOVIĆ: U dinamičnom razvoju socijalističkog samoupravnog društva ovakvo sporazumevanje sportskih društava protivno je osnovnim merilima i principima amaterskog sporta u nas. Tačnije: nije u skladu sa pismom Predsedništva CK SKJ i ustavnim amandmanima, jer predstavlja svojevrsni vid kaparisanja igrača, bez obzira na sve ostale učesnike u sportu. Ne treba zaboraviti da četiri beogradska društva nisu jedina u zemlji.
— Mi ne možemo — nastavio je dalje poznati sportski radnik — te mlade ljude, oduševljene sportiste, tretirati kao srednjevekovne robove.
— U ovom trenutku za nas je jedino važno da Kićanović dobije ispisnicu od svog kluba i problema neće biti. Kićanović je nedvosmisleno i vrlo jasan u svojoj želji da hoće da dođe samo u Partizan! To što se neko poziva na Protokol, koji je van krvotoka vremena nas mnogo ne brine. Partizan je bio i ostaje super korektan partner u svome dogovoru. Na žalost, to uvek nisu i ostali. Ne želimo više da drugi koriste našu principijelnost kao slabost. JSD Partizan sa 21 svojim klubom je jedinstven, moćan i spreman da se suprotstavi svakome ko hoće da ga ugrozi, dezavuiše ili izigra, rekao je na kraju generalni sekretar Jugoslovenskog sportskog društva Partizan.