Partizanov vesnik

List sportskog društva sa najvećim tiražom u SFRJ

Istorija se ponavlja!

OŠTRIMO BLENDU

Prijatelji JSD Partizan još se dobro sećaju da je pre tri godine naš hokej klub ispao iz 1. lige famoznom odlukom Leopolda Kreseja, predsednika Saveza za hokej na ledu Jugoslavije.

Tada je HK Partizan pobedio na Tašmajdanskom klizalištu HK „Medveščak“. „Medveščak“ je sportski podneo poraz i on se nije žalio na tu utakmicu. Žalila se, međutim, ljubljanska „Slavija“ (kakva ironija slučaja!). I radi formalno pravnih razloga ova utakmica je poništena. (Navodno igrač Partizana Anđelić, koji je svoju karijeru započeo u Partizanu i do tada nikada nije menjao klub, nije bio pravilno registrovan!). Zahvaljujući toj odluci, umesto „Slavije“ 1. ligu napušta „Partizan“!

Ove godine gotovo isti slučaj, ali sada u fudbalu. „Dinamo“ pobeđuje na sportskom borilištu „Olimpiju“ glatko sa 7:3. „Olimpija“ se žali opet radi pravno formalnih razloga i dobija utakmicu za zelenim stolom. Zamislite umesto faktičkog rezultata 7:3, koji je regularan izboren na fudbalskom terenu, sada je 0:3, rezultat „izboren“ za „zelenim stolom“!

I opet se pojavljuju sportske birokrate i formalisti za koje je najvažnije striktno „poštovanje propisa“, sportski moral, etika, pošteno nadmetanje na sportskom borilištu to ih uopšte ne zanima. Za njih je samo važna formalna strana, a suština ih ne interesuje.

Dokle god će neke pravne začkoljice biti odlučujuće za krojenje sportskih tabela, a dok moral i sportska etika neće biti primerni, uvek će biti rupa u propisima koje će „vešti“ sportski političari koristiti za svoju rabotu.

Zato je konačno i došlo vreme da se jednom za uvek eliminišu iz našeg sporta svi oni koji ne shvataju (ili ne žele da shvate) tokove kojim kreće naše društvo, pa samim tim i sport.

U sportskim kolektivima okuplja se veliki broj omladine i nikome ne može biti svejedno ko i kako vaspitava tu omladinu. Dobro je da će se o tim problemima raspravljati i na najvišim partijskim forumima.


„De gustibus non est disputandum“!

Ukusi su različiti, i to treba poštovati!

Ali uprkos tome meni ipak nije jasno da za jednog Boru Đorđevića nema mesta u fudbalskoj reprezentaciji Jugoslavije čak ni onda kada su povređeni Krivokuća, Vladić, Aćimović i Džajić!

Isključivo pravo je saveznog kapitena da sastavlja reprezentaciju i ja njemu i nama svima iskreno želim da naš državni tim uvek samo pobeđuje. No smatram da uz fizičku snagu za to treba i — znanje! A to — i ne samo to — Bora sigurno poseduje.