Komentar utakmice Partizan—Borac 2:1 (1:1): U izvanredno dobroj igri oba tima „crno-beli“ zasluženo osvojili dva nova boda i pored toga što nisu igrali Bjeković i Vukotić
Prava je šteta što je ovaj susret u toploj junskoj noći pratilo samo četiri hiljade gledalaca. To je bila jedna od izuzetno dobrih utakmica ovog proleća: Međutim, nekompletnost Partizana i mala zvučnost imena banjalučkog prvoligaša nisu bili inspiracija za veći broj ljubitelja fudbala.
Ali, svi oni koji nisu bili mogu da za žale. To je bila dramatična utakmica, puna ritma, naizmeničnih akcija pred jednim i pred drugim golom, oštra, ali krajnje korektna.
Partizan je nastupio bez svoja dva najbolja napadača: kapitena Bjekovića, koji je kažnjen jednom utakmicom neigranja zbog isključenja u Subotici i Vukotića (tri žuta kartona) a sa rekonvalescentom Cvetkovićem i mladim Cvetanovićem. Ovakav navalni red „crno-belih“ nije obećavao veliku efikasnost. No, i pored toga domaćin je imao inicijativu, ugrožavao gol Jantoljaka i na kraju sasvim zasluženo slavio pobedu.
Beograđani su i ovom prilikom pokazali stepen borbenosti, koja doseže granice svojevrsnog entuzijazma, kolektivnog dejstvovanja, razigranosti, stalnog napada, pa čak i rizika da se primi gol. Možemo slobodno reći da je Partizan igrao kao da nije hendikepiran, bez kompleksa; svi igrači su želeli pobedu, dva nova boda i da za korak budu bliže onom primamljivom cilju: da se igra u jednom značajnom međunarodnom takmičenju — Kupu UEFA!
Naravno, i ovoga puta bilo je nijansi u pogledu doprinosa pojedinaca. Milić je u stalnom usponu i to je dokazao i ovoga puta svojim budnim praćenjem igre i dobrim intervencijama. Radaković i Antić sigurni, inicijativni i podjednako dobri na svim delovima terena. Antić je izlaskom Živaljevića iz igre prešao u napad i bio strelac pobedonosnog gola: Budišić krajnje pouzdan, sa finim smislom za postavljanje, sigurnom duel — igrom i nepogrešiv u igri glavom. Kozić olujnim koracima ide prema visokoj afirmaciji.
Bora Đorđević je imao blistavih i tamnih trenutaka. No, jedno je sigurno, kada on ima loptu uvek se može očekivati neki iznenađujući potez, nova zagonetka za protivnika. Na žalost, često se dešava da su njegove mogućnosti odigravanja znatno iznad mogućnosti shvatanja saigrača, pa mnoga dobra zamisao ostaje neiskorišćena.
U navalnom redu najbolji je bio Katić. Na Cvetkoviću se videlo da je rekonvalescent, Đorđić je imao oscilacija ali je pri uspelim potezima potvrđivao svoju visoku obdarenost. Doprinos ostalih nije bio u meri koja zahteva komentar.
Borac je prijatno iznenadio. To je ekipa sa redom. Oseća se ruka trenera Zeca. Sad nam je jasno zašto Borac u ovom prvenstvu nije dolazio u opasnu zonu. To je tim za sredinu tabele!