Ekipno prvenstvo Jugoslavije u boksu počinje 16. juna: Prvi meč na domaćem ringu protiv tradicionalno neugodnog državnog prvaka Radničkog iz Kragujevca. — Već posle prvih pet kola znaće se da li imamo realne izglede da se borimo za primat u našoj grupi. — Odsustvo Belića i mali izbor takmičara — veliki hendikep
Posle tačno sedam meseci pauze 16. juna počinje novo ekipno prvenstvo Jugoslavije u boksu. Kao što je poznato 20 klubova podeljenih u dve jednake grupe boriće se da izbore čelne pozicije i tako steknu pravo da u dva finalna meča odluče o novom šampionu. Ambicije Partizana su da ponovo preuzme primat. Ali, koliko su one ostvarljive teško je već sada reći. Treneri su uzdržani, prognoziraju plasman u gornjem delu tabele, A, takmičari su daleko veći optimisti. Obećavaju podvig — osmu šampionsku perjanicu u „crno-belom“ domu!
Pogrešna politika Izvršnog odbora Bokserskog saveza Jugoslavije u mnogome šteti i našem klubu. Neuobičajeno duga pauza ubila je kod takmičara volju da se ozbiljno pripremaju. Mnogi su prionuli na rad tek u zadnji čas. Pored toga, hendikepirani smo i teškom povredom kapitena Belića, koji sigurno neće moći da pomogne svojim drugovima pre početka sledeće godine. Na njihovim plećima je ogroman teret da i bez njega izbore neko od mesta pri vrhu, kako bi u finišu s najjačim snagama pokušali da ostvare još od 1964. godine uzaludni san svih nas.
Mali izbor takmičara u tako napornom sportu kao što je boks može da bude koban. Posle prošlogodišnjeg prvenstva napustili su nas mnogi rezervni bokseri, kao i oni koji nisu mogli da se pokore klupskoj disciplini. Nije to velika šteta. Od njih, osim eventualno muvaša — Stanojevića, ne bismo imali velike koristi. Poznato je takođe da je naš večiti gradski rival Crvena zvezda osvajao titule takoreći sa desetoricom takmičara… No, imao je tu sreću da ga ne prate povrede. I nama sada ostaje da se nadamo da najbolje takmičare „crno-belih“ neće pratiti maleri sve dotle dok ne stasaju talentovani poletarci Dragana Jelesića.
Nepoznato nam je i u kakvoj su formi ostali članovi naše Istočne grupe — Radnički (Kragujevac), Kablovi, Budućnost, Radnički (Niš), Metalac, Topličanin, Radnički (Priština), „14. oktobar“ i Nikšić. Jer, prijateljskih ogledanja gotovo da nije ni bilo, a ona i nisu pravo merilo vrednosti. Tek posle prvih nekoliko kola biće jasnije kakve su stvarne mogućnosti učesnika.
Prvo — pa muško
Partizan je u prvoj rundi na Stadionu JNA domaćin državnom prvaku Radničkom iz Kragujevca. To je protivnik s kojim tradicionalno slabo prolazimo. Kragujevčani jedini mogu da se pohvale da su nas u prošlom prvenstvu oba puta savladali. U međuvremenu, međutim, mnogo toga se izmenilo u našu korist. Mislimo da imamo dosta homogeniji sastav i da ćemo na staru postići važnu pobedu. Posle toga gostujemo u Svetozarevu, pa smo opet domaćini „14. oktobru“, zatim putujemo u Titograd i u poslednjem susretu pred letnju pauzu dočekujemo Nišlije. Sa sedam bodova iz ovih pet žestokih okršaja stekli bismo veoma izgledne šanse da se u nastavku borimo za prvo mesto u našoj grupi. Bio bi to i veliki podstrek takmičarima da kasnije pruže i više nego što mogu.
„Bio bih veliki optimista tek kada bismo u prvih pet kola uzeli osam bodova“, kaže prvi trener Pavle Šovljanski. „Tada bismo mogli da se nadamo da će konsolidovana ekipa u finišu izboriti željeni plasman. U protivnom na titulu ćemo morati da pričekamo još godinu dana.“
„Nismo jaki, Ali ni ostali klubovi ne mogu da se pohvale da su nešto bolji“, kaže drugi trener Stevan Paljić. „Ako budemo kompletni možemo da se nadamo najboljem. Kako sada stvari stoje bio bih zadovoljan trećim mestom.“
Naši bokseri su, kao što rekosmo, daleko veći optimisti.
„Ako ekipa bude kompletna u prvih pet kola uzećemo osam bodova. Tada dolazi pauza i mogućnost da nas naš učitelj Šovljanski pripremi tako da niko ne može ozbiljno da nam se suprotstavi. Daću sve od sebe da izborimo prvo mesto u grupi. Boriću se i u teškoj kategoriji tamo gde to klubu bude trebalo“, priča Milosav Popović.
„Sa 7—8 bodova na startu stekli bismo zalihu neophodnu da u završnici izborimo titulu. Verujem puno u trenera Šovljanskog i zato se nadam ostvarenju naših želja“, kaže Dušan Nešić.
„Ako se svi budemo borili kako možemo prvo mesto nam neće izmaći“, veli Dragoljub Nikolić. „Milosav i Aleksandar Popović, Jovan Nikolić, Šekularac, a nadam se i ja, možemo da savladamo svakog protivnika. Iskusni Lakčević i Nešić, kao i veliki borci Maletić i Živković verovatno će učiniti sve što mogu da izbore onaj odlučujući poen.“
„Sve zavisi od starta. Sa sedam bodova iz 5 mečeva stekli bismo velike izglede da izborimo prvo mesto u grupi. Zabrinjava me što neki moji drugovi nisu u formi u kakvoj bi trebalo da budu“, smatra Aleksandar Popović.
„Uz malo sreće možemo da doguramo do finalnih mečeva. A, tada nas niko više ne bi zaustavio“, tvrdi Fahrija Šekularac. „Mogu još da obećam da ću ove godine izbiti u sam vrh u lakoj kategoriji ili ostavljam boks.“
„U Partizanu ću boksovati dok Belić ne ozdravi“, kaže Dragan Lakčević. „Želim da se oprostim od kluba u njegovoj punoj slavi. Zato ću učiniti sve što mogu da se „crno-beli“ ponovo domognu titule.“
„Nemam sreće u poslednje vreme“, jada se Miodrag Maletić. „Nadam se da će ova kriza proći i da ću doprineti da se nadanja mojih drugova, a naravno i moja, ostvare.“
„Ono što nisam mogao da ostvarim u muva kategoriji zbog viška kilograma nadoknadiću u bantamu. Ukoliko budemo kompletni titula je naša“, smelo obećava Dobrivoje Živković.
Neka na kraju i piscu ovih redova, inače tehničkom rukovodiocu kluba, bude dozvoljeno da kaže i sopstvenu prognozu. Sa ekipom koja ima predstavnike u svih 10 kategorija i uz objektivno suđenje, a iskreno verujem u dobronamernost i poštenje svih naših arbitara, posle čitave decenije titula treba da se vrati perjanici jugoslovenskog boksa — Partizanu. Ili, da se poslužim jednom starom izrekom: svi zajedno — takmičari, Uprava i Stručni štab moraju iz ljutog boja da se vrate sa štitom ili na njemu. U suprotnom petogodišnji rad i odricanje od mnogo čega bili bi uzaludni.