Otvoren razgovor sa S. Belićem i K. Lekovićem: Poučen varljivošću slave posle Minhena Belić se izmenio; njegova dilema: stan ili odlazak u profesionalce?
Posle izvanrednog uspeha na tradicionalnom takmičenju — „Oskar“, koji je po drugi put pripao Svetomiru Beliću i to jednoglasnom odlukom žirija (što do sada nije bio slučaj) i uspešnog meča, kada je branio boje Jugoslavije protiv reprezentacije Poljske, razgovaramo sa vodećim jugoslovenskim bokserom i njegovim trenerom Kostom Lekovićem.
P. VESNIK: Posle „neuspeha“ na Olimpijadi javnost vas je otpisala kao našeg najboljeg boksera polusrednje kategorije. Neosvajanje medalje teško su primili svi simpatizeri, pa i naši stručnjaci. Kako ste se osećali u tim trenucima?
BELIĆ: Mogu vam reći da posle Olimpijade nisam smeo mesec dana da izađem na ulicu. Doživljavao sam razne neugodnosti na svakom koraku: grdnje, psovke, pa čak i pljuvanje. Bolela me je nepravda, ali tu se ništa nije moglo učiniti. Nisam bio prvi koji je tako dočekan ne samo od publike, već i od štampe, pa i od bokserskih foruma.
— Najsvežiji primer Mate Parlova govori o tome kako se javnost nemilosrdno ophodi prema nama bokserima. Odlično poznajem ovog mladića i vrlo dobro znam kolike su bile njegove žrtve pre Olimpijade i ne samo tada. Šta je sve morao da žrtvuje da bi nas obradovao zlatnom medaljom. Na „Oskaru“ imao je samo jedan loš dan. Bio je izviždan i pogrdama ispraćen sa ringa, a novinari su se „drvljem i kamenjem“ bacali na njega. Međutim, niko od njih nije ni spomenuo da je Parlov imao pauzu kako bi malo predahnuo posle ogromnih napora koje je imao na Olimpijadi. Kao da su svi zaboravili na krizu koja je normalna posle vrhunske forme.
P. VESNIK: Recite nam nešto više o tome, zašto niste uspeli na olimpijskim igrama?
BELIĆ: Pre svega cilj mi je bio da učestvujem na ovom velikom takmičenju. Ispunio sam normu i tako uspeo da odem u Minhen. Želeo sam da osvojim medalju. Nisam uspeo, ali intimno mislim da jedinu krivicu ne snosim samo ja. Dalje, sagoreo sam u želji da osvojim jednu od medalja, da opravdam ukazano mi poverenje. Ali, nisam uspeo u tome. Sa mnom se dogodilo isto što i sa Verom Nikolić. Suviše je očiju bilo uprto u nas, samo sa jednom željom: da uspemo. Već na prvom meču osećao sam se kao probušena lopta, Znao sam da neću uspeti.
P. VESNIK: Govorilo se u javnosti da ste bili pretrenirani. Koliko istine ima u tome?
BELIĆ: Mislim da Bruno Hrastinski nije ocenio moju spremnost kad sam došao na pripreme reprezentacije. Činjenica je da sam bio pretreniran i da je bilo nekih nesporazuma na pripremama, a problem je bio u tome što trener ne poznaje moju ličnost.
P. VESNIK: Na „Oskaru“ i u susretu sa Poljacima dokazali ste da se opet nalazite u izvanrednoj formi. Šta očekujete od evropskog šampionata koji se juna meseca održava u Beogradu?
BELIĆ: Realno, trebalo bi da se borim za jednu od medalja. Smatram da u pripremama za predstojeći šampionat mora da učestvuje i moj trener; koji ima najbolji uvid u moju pripremljenost. Poznaje me kao čoveka i moći će da pravilno reaguje u datom trenutku. Čvrsto verujem da bi mi pošlo za rukom da osvojim i zlatnu medalju, ako budem imao punu podršku naše publike, koja je odličan poznavalac boksa.
Trener Svetomira Belića, Kosta Leković, nije ništa manje ogorčen na ljude iz bokserskog foruma i sportske štampe. Evo šta nam je on rekao:
LEKOVIĆ: Statut Bokserskog saveza Jugoslavije prevaziđen je pre mnogo godina. Ni korak nije učinjen napred da se nešto promeni i da se uradi kako bi se boks uklopio u savremene tokove. To znači da se takmičenje mora planirati godinu dana unapred, a ne iste godine kada se odvija. Mislim da sistem takmičenja nije u skladu sa društvenim kretanjima.
— Ono što me vređa i kao trenera i kao čoveka je činjenica da smo spremni da o jednom čoveku pevamo slavopojke, da ga dižemo u visine, a onda ga jednostavno izbrišemo kao da nikada nije ni postojao. Niko se i ne trudi da sagleda uzroke zbog kojih je nastupio pad sportiste.
— Belićev odlazak na Olimpijadu bio je planiran i na osnovu njega on je i treniran. Međutim, u okviru priprema reprezentacije on je morao da radi na elementima koje je već posedovao, što je apsolutno nedozvoljeno za boksera koji se već nalazi skoro u top-formi. Možda se takva greška ne bi ni dogodila da me je neko konsultovao.
P. VESNIK: Šta mislite kako će se Belić plasirati na ovom šampionatu i da li se pripreme odvijaju po predviđenom planu?
LEKOVIĆ: Partizan je uvek vodio računa da svoje boksere šalje spremne na pripreme reprezentacije. To je dokazano i sada u susretu sa Poljacima. Očigledno je bilo da je Belić bio najbolje pripremljen takmičar. Zbog stroge individualnosti koje nosi boks, neophodno je da boksera prati čovek koji ga trenira godinama i koji prisno sarađuje sa njim. Ne želim da se mašim i pravim plan priprema reprezentacije, ali smatram da je neophodno da i ja učestvujem u pripremama svojih boksera. Neshvatljivo je da me niko nije konsultovao šta je rađeno sa Belićem i dokle su stigle njegove pripreme.
— To što pojedini stručnjaci i novinari mini-cikluse u padu forme veštački naduvavaju ne znači ništa. Čak je i neophodno da dolazi do takvih padova u formi takmičara, jer je činjenica da ni jedan sportista ne može tako dugo da drži jedan visok nivo svoje pripremljenosti. Time šteti svom zdravlju i njegov vek sportiste je daleko kraći nego kada se o tome vodi računa.
— Ukoliko želimo da uspemo na ovom šampionatu, moraćemo da izmenimo neke stavove. Na svim većim takmičenjima velesile u boksu kao što su SSSR, Poljaci, pa čak i Kuba vode klupske trenere da se nađu pored svojih takmičara. Pošto smo mi domaćini mislim da je to sasvim normalno i poželjno da se nas nekolicina trenera, koji dajemo boksere za nacionalni tim nađemo na okupu. Tako bi se izbeglo da se načine neke greške, koje su učinjene pred Minhen: da Belić sparinguje Parlovu, a da ne govorimo o tome kakve efekte ima takvo sparingovanje po 10. do 12. rundi.
P. VESNIK: Priča se da Belić želi da napusti boks i ode u inostranstvo. Koliko tačnosti ima u tome?
LEKOVIĆ: Istina je da Belić ima mnogobrojne probleme. Nerešeno stambeno pitanje i mnoge druge. Niko nije našao za potrebno da mu pruži par reči utehe, da saoseća sa njim. Poznavajući ga, njemu bi i to bilo dovoljno. Mislim da sam mu do sada dosta pomogao da se psihički sredi i opet postane ono što je bio pre Olimpijade. Njegova ličnost je vrlo komplikovana, eksplozivan je i reaguje naglo, pa je često izložen osudama sa strane.
— Da bi Belić uspeo na ovom šampionatu moramo svi da mu pomognemo. On mora da otkloni još neke nedostatke, kao što su levi aperkat i kroše, desni direkt kod koga mu ruka ostaje i ne štiti dovoljno glavu tako da tada prima i najviše udaraca. Jedno vreme je bio vrlo neozbiljan, jer je uglavnom dobijao sve mečeve vrlo lako. Sada se uozbiljio i u svaki meč ulazi vrlo oštro, borbeno i snažno.
— Na kraju mogu da kažem da se ponosim svojim bokserom što je još jednom dokazao da je iznad svih i da mirno možemo očekivati njegov nastup na Evropskom šampionatu.