Bivši asovi Partizana pod salvama aplauza na terenima Francuske: Ivan Ćurković, Milan Galić, Ljuba Mihajlović i Milan Damjanović izvanrednim igrama u Prvoj ligi „trikolora“ na svojevrstan način služe na čast crno-belom dresu u kojem su se vinuli u sfere fudbalskih zvezda
Proteklo je gotovo deceniju i po od onog leta kada se Miloš Milutinović — prvi iz galaksija „crno-belih“ zvezda otisnuo u daleke svetove fudbalske pečalbe. Mnogi su se poveli njegovim primerom, no nije nam cilj da ih nabrajamo. Povod ovim redovima je poslednji sa duge liste Partizanovih internacionalaca — golman Ivan Ćurković, koji sada u dresu uglednog francuskog prvoligaša Sent Etjena, na svoj način, vrlo ubedljiv, reprezentuje ne samo jugoslovensku golmansku školu već i sve vrline stečene u jednom klubu dugih i časnih tradicija. I, nije nam ni namera da jugoslovenskom ljubitelju fudbala ili prijatelju „crno-belih“ predstavljamo Ivana kao igračku figuru ili ličnost. Njegov fudbalski i ljudski profil je toliko markantan da u izvesnom smislu štrči u galeriji eminentnih sportsmena koji su odano i časno zidali istoriju i ugled našeg fudbala.
Naravno, žao nam je što Ivana ne viđamo više kao komandanta poslednje odbrane u bitkama Partizana ili nacionalnog tima. Utehu tražimo i nalazimo u informacijama koje stižu iz Francuske i, ono što se potvrđuje gotovo svaki dan, ispunjava nas ponosom.
„Najuspešniji biznis koji je ikad do sada francuski fudbal napravio u kupovini stranih fudbalera je golman beogradskog Partizana Ivan Ćurković! Svaki santim koji je Sent Etjen isplatio za ovog briljantnog jugoslovenskog asa pretvara se u 24-karatno zlato!“ To su reči jednog od francuskih novinara, jednog od Ivanovih obožavalaca koje tako lako stiče.
„Ako išta podiže klasu Sent Etjena onda je za to prevashodno zaslužan Ćurković čije se angažovanje nesumnjivo isplatilo što je tako redak slučaj sa strancima na fudbalskim terenima Francuske. Kaže opet, jedan drugi komentator.
„Ćurković ne prestaje da nas začuđuje“ naslov je jednog od poslednjih napisa o Ivanu u pariskom specijalizovanom časopisu „Bit“ (Gol). I piše, dalje, između ostalog:
Često se govori: rasni golmani dostižu svoj zenit tek posle tridesete godine. Kada je reč o Ćurkoviću mi se gotovo i ne usuđujemo da zamislimo šta će tek biti kroz dve godine… Jer, bivši golman Partizana još nije dostigao svoj maksimum! On je čudesan fenomen, mladi odbrambeni igrači Sent Etjena mogu da blagosiljaju sudbinu koja im je poklonila jednog ovakvog čoveka.
Stasit i vitak, lukav i neustrašiv, plemenit i hrabar i moglo bi se navesti još nebrojano njegovih vrlina, ali on se čini, on jeste — savršen…
Milimetarski precizno postavljanja, degažmani, sigurnost, refleks — dugo bi se mogle nizati njegove fudbalske karakteristike. Rečju, menadžer Sent Etjena Pjer Garoner bio je istinski nadahnut kada se odlučio za ovog izuzetnog fudbalera, sjajnog čoveka; prototipa modernog profesionalca.
I, kada se zna da još nije dostigao svoj vrhunac nameće nam se pitanje: dokle će sve stići?
Ovaj citat o Ćurkoviću samo je jedan od mnogobrojnih i poslednjih. Zar je onda čudno što je stekao opšte simpatije širom Francuske ili što je, nedavno, selektor francuske reprezentacije Žorž Bulonj izjavio da bi „potpisao sve blanko čekove na ovom svetu kada bi Ćurkovića mogao da ima u svojoj selekciji“. Držeći predavanje grupi mladih i perspektivnih golmana preporučio im je da pomno studiraju Ćurkovićev golmanski manir i stil „kao primer idealnog savremenog golmana“…
I koga od nas ne bi radovalo sve ovo što saznajemo — od drugih — u popularnom „Ćuretu“, kako smo ga mi nazivali ili o „Ivanu Groznom“ po nadimku koji je stekao od protivničkih napadača u Francuskoj.
Dodajmo još i ovo; krajem prošle godine, kada su se u Francuskoj birali najbolji fudbaleri i proteklih dvadeset meseci, na rang — listi „legionara“, Ćurković je bio peti iza Skoblara, Eriksona, Keite, Magnusona, a ispred Pantelića (Bastija) i svih domaćih golmana, a u Francuskoj je tek osam meseci!…
U ovom trenutku, prema ocenama sticanim na prvenstvenim utakmicama deli peto mesto sa Landijem (Lil) uz 94 osvojene „zvezdice“.
Međutim, Ćurković nije jedini, u ovom trenutku, iz Partizanove internacionalne garde koji zadužuju fudbal „trikolora“ svojim igračkim obolom.
Jedan od najistaknutijih je bivši „crno-beli“ štoper Ljuba Mihajlović, stub odbrane Liona. Šta više, on je za dve „zvezdice“ bogatiji od Ćurkovića — ukupno 96, na trećem mestu iz vodećih Huka (Nica), Mišela (Nant) i Dropsija (Valansijen) sa 99 „zvezdica“ i Galine (Anže) — 97. Mihajlović je ujedno trenutno najbolji centarhalf u Prvoj „diviziji“.
Još dvojica Partizanovaca su u prvoligaškoj eliti. Damjanović (Anže) i Galić (Rems). I oni su sada standardni u prvim ekipama svojih klubova. Damjanović se uveliko oporavio (posle žutice) i vraća se u uobičajenu formu. Iz nedelje u nedelju je sve bolji i visoko je cenjen kao i njegov klupski kolega Sarajlija Antić.
U poslednje vreme sve više se u pozitivnom smislu govori i o Milanu Galiću koji se oprostio od Partizana pre više od šest godina. Posle „gostovanja“ po Belgiji, obreo se u ekipi Rejmona Kope — Remsu. Jedno vreme je oscilirao u formi, a imao je i veliku konkurenciju u Argentincu Onisu. Izborio se za mesto u timu, ponovo je onaj stari, iskusni srčani napadač čije ime posle ligaških okršaja čita već u naslovima!