ONI SU BRANILI DRŽAVNE BOJE
Vlaho-Bata Orlić:
- Rođen: 1934. god. u Dubrovniku
- Igrao: od 1948. do 1962.
- U klubu: Jug i Partizan
- Na mestu: napadača
- Zanimanje: profesionalni trener
- Reprezentativac: 5 puta
Vlaho-Bata Orlić je mnogo poznatiji današnjim generacijama ljubitelja vaterpolo sporta širom zemlje kao izvrstan stručnjak i komandant igre van bazena. Kudikamo je manje onih (uglavnom pripadnika starijih generacija) koji ga se sećaju i kao vrsnog aktera ove popularne igre u bazenu. Tako je Vlaho Orlić vaterpolista nekako ostao u senci popularnog Bate Orlića stručnjaka, trenera i selektora.
Kao aktivni igrač Bata je ponikao u najboljoj vaterpolo ekipi i tradicionalno majstorskoj vaterpolo školi dubrovačkog „Juga“, gde je još kao subjunior imao prilike da se divi bravuroznim potezima našeg najboljeg doratnog igrača Luke Ciganovića i majstorstvima posleratnih šampiona: braće Štakula, Kačića, Kvokoli, Ivkovića, Gesla i ostalih. Već kao 19-godišnjak (1951. godine) doživeo je čast da se probije u tu šampionsku ekipu!
Krajem 1958. godine, kao iskusan igrač i reprezentativac, Bata Orlić prelazi u PK Partizan gde igra četiri sezone sa velikim uspehom. Kao veoma lukav igrač, dobar graditelj napada sa sredine i odličan šuter predstavlja jednu od udarnih sila u tadašnjoj ekipi crno-belih. Svoju oproštajnu utakmicu odigrao je 1962. protiv mesnog rivala i tom prilikom je postigao ni manje ni više nego — pet golova!
Završetkom karijere aktivnog igrača, Orlić nije napustio vaterpolo, posvetio mu je čitav docniji život — prekvalifikovao se u trenera. Za vreme njegovog mandata, koji traje već punih 13 godina, sa prvom ekipom crno-belih osvajao je 10 puta titulu prvaka Jugoslavije i tako doveo naš klub do trona apsolutnog posleratnog vaterpolo-šampiona naše zemlje, koji se opasno približio još uvek nedostignutom rekorderu — njegovom matičnom dubrovačkom „Jugu“ koji je, što pre što posle rata, ukupno 15 puta trijumfovao u nacionalnom prvenstvu.
Još veće uspehe zabeležio je Vlaha Orlić sa svojim crno-belim pulenima na međunarodnom polju. Pod njegovom komandom i stručnim vođstvom vaterpolo-tim Partizana je pet puta osvajao trofej najboljeg na Starom kontinentu, pobedama u finalu Kupa evropskih šampiona! Zajedno s pok. Boškom Drobnjakom i Borisom Čukvasom može se slobodno smatrati tvorcem današnjeg šampionskog tima Partizana!
Trenutno je prvi čovek jugoslovenskog vaterpola, mada se u funkciji selektora državnog tima našao još u sezoni 1965-66, kada su njegovi izabranici izborili bronzanu medalju na Evropskom šampionatu u Utrehtu.
Na kormilo nacionalnog tima došao je ponovo zajedno sa Sajfertom 1971. godine. A u dva navrata njegove selekcije osvojile su bronzane medalje: 1973, na Svetskom prvenstvu u Beogradu i 1974. na Evropskom prvenstvu u Beču.
Njegova je zasluga i radikalno podmlađivanje nacionalne ekipe, u kojoj su se od starijih zadržali još samo Bonačić i Perišić.