TRAGOM DOKUMENATA I LEGENDI
O Ilješu Špicu stručnjaku, treneru i učitelju, prve generacije „crno-belih“ fudbalera i tvorcu Partizanove „fudbalske škole“ govorili smo u najsažetijim crtama u prošlom nastavku ove serije. O tome su uostalom napisane strane i strane, moglo bi se reći čak knjige i tomovi reportaža, eseja i čitavih studija. Svaka nova reč u tom smislu ne bi bila nova, već samo ponavljanje tekstova dobro poznatih najširoj javnosti.
Mislim da je za čitaoca, naročito mlađeg, kudikamo interesantnije kakav je ovaj izuzetni čovek bio intimno. Utoliko pre što je zračio izvanrednom lucidnošću, vrcavim duhom i vickastom naravi. Po tome je bio nesumnjivi unikat među našim fudbalskim trenerima zato ga sve generacije pamte — pogotovu one u Partizanu i beogradskom Radničkom. „Što god ti Špic kaže na terenu ili van njega biće ti koristan nauk za život“ — tvrde i danas njegovi bivši puleni — „Ali naročito obrati pažnju na njegove dosetke, duhovitosti i žaoke! U njima su se često krile najveće istine, bez obzira izazivale one kod sagovornika radost ili gorčinu — med ili žuč!“
I zaista Špic je „tolkovao“ fudbalski i životni nauk mladima na samo njemu svojstven način. Kroz metaforu, vic i šalu, koja se kretala od nevinih aluzija, do krajnjeg cinizma, sarkazma pa i groteske. Doda li se tome da se nikada nije oslobodio „mađarskog načina“ izgovaranja naših reči i fraza, koji nije patio od čistunstva u padežu licu i broju što je davalo poseban šarm njegovom monologu, onda je tim sve rečeno ovom izuzetnom šeretu.
Kompetencija
Kao čovek od sistema i reda, poštovalac regula i pravila ponašanja, smatrao je „smrtnim grehom“ zadiranje i mešanje u tuđe kompetencije. Mešanje nenadležnih u trenerski posao bio je spreman da osujeti na sve načine. Klasičan primer tipično „Špicovske odbrane“ jednog takvog nasrtaja odigrao se u prvim poratnim godinama. U to vreme pravilo je bilo da pred velike internacionalne mečeve trener pre izlaska na teren saopšti igračima kako treba da igraju, a posle njega ih obično neko lice iz uprave obodri kraćim patriotskim govorom. Pred jedan važan Partizanov okršaj u Španiji, zaduženi član uprave je više od 15 minuta objašnjavao igračima šta i kako da igraju:
— Bobek forsira Zebeca po krilu, Čik zatvara protivničke linije kretanja, Čolić igra… itd. itd. — nabrajao je ovaj rukovodilac i na kraju rekao — Špic kažite sad vi neku reč igračima.
— Partizan jedno veliko ime iz narodnooslobodilačko rat i mora danas visoko drži tu zastavu! — saopštio je lakonski Špic i ućutao.
— Špic, a zar nećete ništa da nam kažete o igri? — pitali su u čudu igrači.
— A ne, drug vođa vama malopre sve rekao tehnički, ja vam hteo samo reći nešto — politički (!) — dobaci Špic uz gromoglasan smeh svih u svlačionici, pa čak i vođe puta koji se zaboravio.
Aluzije
Nastava Ilješa Špica bila je najočiglednija. Izvrstan demonstrator s loptom, još bolji strateg i taktičar, sve faze treninga pratio je dosetkama i aluzijama kojima je nemilosrdno nišanio „feleričnosti“ svojih učenika. Tako je imao običaj…
… da komentariše igru izuzetno brzog, bezglavog igrača: „To momak sjajno trčki, šteta što ne koristi to… Ono odlično za hipodrom, to pravo trkački konj — to ne fudbaler!“
… ili da igraču koji se kreće s „glavom u nogama“ i zato nema nikakav pregled igre žustro dobaci: „Ti kreće kao june, ne vidiš ništa i oćeš prođeš kroz — ja!“
… da bi već u sledećem trenutku neinteligentnom simulantu, koji mu dovikuje „Špic, posle vašeg treninga bole me noge“ sarkastično doviknuo: „Dobar fudbaler posle treninga nikad ne bole noge, njega boli — glava!“
Sarkazam
Katkad su njegove bodlje i ujedi bili isuviše oštri, ali nije prezao ni od toga, pogotovu kad je trebalo saseći u korenu „lažnu duhovitost i mangupluk“. Tako je, recimo, jednom prilikom na treningu Radničkog iseckao „kao repu“ reprezentativca koji se drznuo da na njegov račun lakrdija. Elem, slikao tog momčića fotoreporter poznatog beogradskog sportskog lista. U još poznatijoj pozi toga vremena: preko osam u nizu poređanih lopti, iznad kojih je „umišljena vedeta“ izmahnula nogom. U prolazu iza njegovih leđa Špic mu došapnu:
— Slušaj momče, u poslednje vreme mnogo maltretiraš fudbal. Zato na današnjem treningu pokušaj da se koregiraš. Igraj stalno prvom loptom…
— Kojom prvom? Ovom s leve ili onom s desne strane? — „naivno“ upita ovaj pokazujući osam poređanih lopti ispred sebe.
— Slušaj momče, ne moraš praviš toliko glupo, ja dobro zna taj tvoj — mana! — odbrusi mu Špic.
Nekada je umeo čak da bude i surov, pogotovu u trenucima kada je igrač bandoglavo igrao suprotno njegovim uputstvima. U takvim trenucima njegov odijum se obarao čak i na najrođenije, sina Đuriku.
Kritika
Špicove kritičke primedbe na igru, formu i klasu sopstvenih pulena izgovarane ispod glasa i van konteksta određenog događaja ili čina koji je kritikovao — pogađale su kao grom! Iako uvek u obliku nevine aluzije, bile su direktnije od — mača!
Tako se svi prvotimci „crno-belih“ sećaju žive i danas jedne turneje po Izraelu kada su danima više mrljavili nego jeli neodgovarajuću hranu u hotelu. U jednoj sedmici omršavili su po nekoliko kila, a na poslednjoj utakmici, po neizdrživom tropskom suncu, kretali su se kao od bede i neočekivano — izgubili.
Uveče, posle utakmice, na prijemu u našoj ambasadi, bife je bio bogato snabdeven našim specijalitetima, pa su izgladneli fudbaleri neprestano cirkulisali u pravcu bifea, gde je vladala prava navala. Posmatrajući sve to, Špic dobaci igračima u prolazu:
— Momci, vi danas na teren slabo kretali… Večeras, vidim, vi puna forma — sad odlično krećete!
Još ciničniji je umeo da bude prema drskom igraču. Kada mu je riđokosi Nemanja Rosić iz Radničkog, koga je skinuo sa spiska igrača za turneju po Engleskoj, bezobrazno podviknuo: „Špic, šta vi mislite? Kad ću da odem na inostranu turneju, ako ne sad kad sam u životnoj formi?“
— Rosić, ne budi ljuto, ja tebe ne vodi za tvoje dobro. Ja brineš samo o tvoj reputacija, Jugoslavije jedno vedra zemlja, puno sunca, a ti izgubiš ovde u peti minut igra… Engleska jedno mračna zemlja, puno magla, ti tamo Rosić izgubiš na teren već u prvi minut igra! Ja brine o tvoj renome i neće tebe platka!