Trenutak Partizanovog boksa: Svi koji su nekada stvarali slavni klub opet su na okupu i žele da mu pomognu
Kompletan bokserski pogon, najzad, je na okupu. Od onih slavnih dana Šovljanskog i drugova, kada je neprikosnoveno vladao na jugoslovenskoj i evropskoj sceni, Partizan nikada nije bio jači i kvalitetniji. Pa, ipak, tmurni oblaci nadvili su se nad velikanom jugoslovenskog ringa. Umesto da razmišljaju o povratku na „presto“ koji su tako davno izgubili, ljudi koji vode brigu o klubu pomišljaju i na ono najgore — odustajanje od takmičenja!
P. VESNIK: Zašto baš sada, kad na takmičarskom planu, godinama bolnoj tački, nema nikakvih problema?
MILOŠEVIĆ: Nikad nismo bili u težoj finansijskoj situaciji — veli počasni predsednik Milorad Milošević, koji se upravo zbog neprilika ponovo vratio na kormilo kluba. — Obećavana nam je pomoć sa svih strana, na žalost, sve je ostalo na obećanjima. Kasa je prazna i sad smo u situaciji da ozbiljno razmišljamo o opstanku.
Podaci su zaista alarmantni. Klub je za ovu godinu od sportskog društva dobio dotaciju u iznosu od 86 hiljada dinara, od SOFK grada i Srbije zajedno 76 hiljada dinara. Ukupno, nije teško sabrati tako smešno male cifre, 162.200 dinara. I tu se priča o dotacijama završava.
Objektivni godišnji troškovi, planirani racionalno, iznose nekoliko puta više. Ili preciznije: 860.000 dinara. U tu sumu uplanirana su putovanja, stipendije takmičara, izgubljene zarade, honorari trenerima, nabavka rekvizita i troškovi takmičenja (delegati i sudije).
Tu ogromnu razliku između onog što klub dobija i koliko je stvarno potrebno da bi živeo i takmičio se smanjuju donekle prihodi od ulaznica i snalažljivost ljudi iz uprave kluba, koji putem reklama i na druge načine dobavljaju sredstva. Naravno, sve je to nedovoljno, što uostalom cifre pokazuju. U ovom trenutku bokserski klub duguje 150.000 hiljada dinara sportskom društvu, a praktično završena je tek prva polovina takmičarskog perioda. Znači, izvesno je, da će do kraja šampionata ta suma biti najmanje dvostruko veća. Kako i odakle vratiti dugove?
Kompletna uprava, dogovoreno je to na poslednjem sastanku, maksimalno će se angažovati da jedan deo sredstava nabavi. U pomoć su pozvani mnogi sportski radnici koji su nekad uspešno kormirarili „crno-belim“ brodom, jer situacija nije nimalo zavidna. Prvi je priskočio da pomogne bivši predsednik Stevan Čubrić, do nedavno predsednik BS Srbije. Pomoć nije odbio ni Milutin Janković, takođe bivši predsednik kluba, kao ni neki drugi sportski radnici, koji odavno nisu dolazili u klupske prostorije. Njihov cilj i želje su jedinstvene: ne dozvoliti da se jedan od najuspešnijih i najslavnijih klubova, ne samo u sportskoj porodici Partizana, već našeg sporta uopšte, neslavno oprosti od takmičenja u najelitnijoj konkurenciji. Svi oni isuviše vole Partizan da bi skrštenih ruku, nezainteresovano, posmatrali agoniju kluba čiju su slavnu istoriju zajednički stvarali.
P. VESNIK: Da li će prazna kasa „nokautirati“ bokserski klub, koji je na ringu to „zadovoljstvo“ uvek prepuštao protivnicima?
MILOŠEVIĆ: Učinićemo sve što je u našoj moći da do toga na dođe. Naravno, ne zavaramo se da ćemo sami moći da saniramo dugove.
P. VESNIK: Ako se to ipak desi?
MILOŠEVIĆ: Nećemo se više takmičiti.
Nije daleko od uma da to ne može i ne sme da bude kraj priče. Sportsko društvo prvo bi moralo da priskoči u pomoć. To bi trebalo da bude obaveza i bokserskih organizacija. Jer, jugoslovenski ring sa Partizanom znači mnogo, bez njega ostaje bez najsjajnijeg dragulja, bez kluba koji je stvarao njegovu istoriju.