Stručni problemi: „Trijumvirat stručnjaka“. — Simonovski, Mihajlović i Toma Kaloperović — smatraju da odbrambeni redovi i konstruktori igre zaostaju za navalnim redom
U smiraj jedne avgustovske večeri, kišne i sveže, vodili smo u bašti stadiona JNA vrlo vatren razgovor o vrlinama i slabostima novog tima Partizana. Bili su prisutni doskorašnji predsednik Dragan Gligorić, zatim potpredsednik Dragan Malović, počasni član Stjepan Bobek, stručnjaci Simonovski, Boba Mihajlović i Kaloperović i pisac ovih redova.
Evocirana je utakmica sa Zvezdom, predviđalo se sve o susretu sa Dinamom i držeći se onog — da je uvek lakše daleko videti nego tamo doći — razgovaralo se o jesenjoj sezoni i izgledima ovog tima koji je formiran ali ne još i ispoliran.
Komotna odbrana
I na prijateljskoj utakmici sa Grafičarom (5:1) bilo je uočljivo da odbrana Partizana igra sa bečkom komotnošću: nema striktnog pokrivanja, dozvoljava se protivniku da slobodno primi loptu (naročito Antić), pa se tek onda ide u start. Nema međusobnog obezbeđenja, često su svi u jednoj liniji i zato istovremeno ispadaju iz igre. Individualna i kolektivna taktika su ispod nivoa fudbalskih kvaliteta svih igrača pa je to posebna briga stručnog štaba.
— Čak se i na utakmici sa Grafičarom videlo koliko nam je odbrana „vazdušasta“ bez Đurovića, — konstatuje Toma Kaloperović, trener prvog tima. — On daje ton ozbiljnoj, oštroj igri i svojom odgovornošću nagoni i druge da tako igraju. Nama je bila potrebna takva impulsivnost, taj moral, upornost i borbenost kojom Đurović igra. On može i da pogreši ali se nikad ne predaje i nijednom direktnom njegovom protivniku neće biti lako. Ne znam kako je došlo do toga da odbrana Partizana poslednjih godina igra tako poetski čisto i naivno. To je sa stanovišta modernog fudbala neprihvatljivo bilo da je u pitanju taktika ili stil igre ma kog pojedinca. To je nedopustivo i na ispravljanju tih nedostatak radimo uporno.
Simonovski smatra da odbrambeni igrači prvenstveno moraju da obavljaju svoj osnovni zadatak: da onemoguće protivnika, pa tek onda da pospešuju igru, iniciraju napad i budu aktivni u svim fazama igre.
Bez pravog voditelja
Kaloperović je vrlo ubedljiv u svom tvrđenju da ovom timu „crno-belih“ nedostaje autentični voditelj igre, čovek u čijoj bi se glavi osmišljavala igra i davao idejni pravac. Đorđić to nije, jer uvek ima potez više. Todorović igra dosta „otvoreno“, naglašava svoja proigravanja i sporo se oslobađa lopte. Novajlija Kunovac nastoji da igra brže, ima dobar pregled ali je suviše očekivati od njega da bude ličnost oko koje će se okretati igra. Grubješić igra jednostavno, vrlo je pokretljiv, dobro obavlja defanzivne zadatke, ali nema velike ideje, mada se ubacuje i prvu liniju napada i krajnje profesionalno obavlja svoj zadatak.
Naš srednji red nije ono što bismo mi želeli, — kaže Kaloperović. — Bez pravovremenog proigravanja ne možemo očekivati potpuno iskorišćavanje kvaliteta Zavišića, Vukotića i Bjekovića. Zahtevamo od igrača u srednjem redu da ubrzaju igru, da što jednostavnije i direktnije upošljavaju isturene napadače. Naravno, za to je potrebno da se i isturena trojka dobro demarkira, da stvara ugao za predaju lopte, pa da sve bude što harmoničnije.
Boba Mihailović ističe da je i u evropskom i svetskom fudbalu najveći problem istureni centarfor i „vezisti“ kakvi su nekad bili Hidegkuti, Božik, Bobek, Mitić, Šekularac, Kovačević…
— I Mladinić nije bez briga kad je u pitanju reprezentativni srednji red, — ističe stari as. — Vladić, Jerković, Pižon Petrović, Ivezić ili bilo koji drugi igrač nisu kompletni u onom smislu koji to savremeni fudbal zahteva. Svakome ponešto nedostaje. Naši „vezni igrači“ su daroviti, pronicljivi igrači ali im je glavni nedostatak dugo zadržavanje lopte i fizička sporost. Izuzev Grubješića niko od njih ne može hitro i opasno da se ubaci u špic napada i da budemo sigurni da će veću kontranapadu protivnika biti na svom mestu. Ali, to nije samo naš problem. Verujem da ćemo vremenom izmeniti u dobroj meri shvatanje tih mladića koji daju pečat stilu igre celog tima.
Ovo je samo deo razmišljanja najodgovornijih stručnih ljudi u Partizanu, koji na startu novog prvenstva na sebi osećaju oči javnosti. Posebno navijača koji sa puno optimizma iščekuju krajnji rezultat ovog šampionata.
Trezvene analize, bistar pogled koji ništa ne muti obećavaju nam da će u dogledno vreme mnogi nedostaci biti otklonjeni. A tada će i naša obzorja biti vedrija. Uostalom, na to imamo i prava!