Partizanov vesnik

List sportskog društva sa najvećim tiražom u SFRJ

Rastanak posle 22 proleća

LJUDI U SENCI

Vladan Mihajlović je u prvoj mladosti napustio takmičarski sport, ali je ostao u njemu i danas. — Najmlađi je predsednik kluba u JSD Partizan

Naš sagovornik je Vladan Mihajlović, stručni saradnik SOFK Srbije, sekretar Komisije za finansijska i Komisije za organizaciona i kadrovska pitanja, član Predsedništva JSD „Partizan“ i sadašnji predsednik kluba za dizanje tegova Partizan.

Dobro poznata i rado viđena ličnost u sportskim krugovima.

Svojim savesnim radom i nesebičnim zalaganjem dosta je pomogao ne samo Partizanu, već uopšte sportu našem u glavnom gradu i Republici.

U Partizanu sa đačkom kapom

Vladan Mihajlović je sportsku karijeru započeo u rodnom Beogradu 1955. godine, kao petnaestogodišnji dečak. Obreo se u Partizanu sa nekoliko svojih drugova, a sve u želji da se što lepše razviju, da ojačaju. Od trenera Sime Vidakovića, koji ih je oberučke prihvatio, naučio je mnogo. Njemu ima da zahvali jer ga je uputio u osnove tehnike dizanja tegova, što mu se ovaj sport uvukao u svaku poru i što je postao sastavni deo njegovog života.

Od prvog dana kada je kročio u teretanu trening je shvatio najozbiljnije. Trudi se da stvori i neguje sopstveni stil i posebnu tehniku dizanja tzv. — duboki čučanj, čiji verni poklonik ostaje sve do kraja svoje sportske karijere.

Međutim, posle izvesnog vremena „crno-beli“ ostaju bez trenera, koji odlazi u drugi klub, prepušteni sami sebi da se snalaze kako znaju i umeju. Mnogi su tada napustili Partizan, ali ne i Vladan, koji tu ostaje sve do današnjeg dana.

Vladan Mihajlović je ubrajan u red velikih talenata našeg dizačkog sporta. Bio je borac bez mane i straha. Sportista koji je u datim uslovima dostigao određen nivo znanja i tehnike, ali koji od toga dalje nije otišao. Nije bilo trenera, da na vreme uoči njegove slabosti, da ih na vreme otkloni, da još više usavrši svoj stil. Saznanje da mora još mnogo da uči, a da nema od koga, da su njegove mogućnosti za dalji napredak minimalne, bilo je presudno da donese konačnu odluku o napuštanju aktivnog bavljenja sportom. I bez obzira što je instiktivno osećao da može postići više i da sportu nije dao sve ono što je mogao da da, rekao je zbogom dizanju tegova i povukao se. Ali, za razliku od drugih koji su se vraćali, on je ostao dosledan odluci.

MIHAJLOVIĆ: Dilema je trajala kratko. Više nisam mogao napredovati, a nisam želeo da budem ni prosečan takmičar. Za vrhunske rezultate nisam imao uslove, znači trebalo je otići. I ja sam otišao, jer moja sportska karijera nije imala nikakve izglede za veći uspeh.

— Ipak, za sedam godina koliko sam se aktivno bavio sportom (napustio sam takmičenje sa svega 22 godine), radio sam iako bez nadzora krajnje savesno, sistematski i intenzivno, kao da sam se spremao da oborim svetski rekord. I pored svega, bile su to najlepše i najuspešnije godine teško-atletskog kluba, kasnije kluba za dizanje tegova. Partizan je u to vreme 6 puta osvajao ekipno prvenstvo Srbije i 5 puta Kup republike. Bio je drugi i treći pa ekipnom prvenstvu Jugoslavije i 2 puta finalista Kupa i imao više pojedinačnih prvaka.

— Ali žal za onim što nisam ostvario, a mogao sam da ostvarim i danas traje!

Iz tog vremena ostali su podaci na lepe rezultate koje je Vladan Mihajlović postigao, ali sa kojima on lično nije zadovoljan. Bio je juniorski rekorder Jugoslavije u lakoj kategoriji u „izbacivanju“ sa podignutih 116 kilograma. Godinama je bio drugi na prvenstvu Srbije u seniorskoj konkurenciji, zbog čega je dobio nadimak „večiti drugi“, a samo je jednom uspeo da postane prvak Srbije u seniorskoj konkurenciji i uzme zlatnu medalju, koja mu je nadraži trofej u karijeri. Inače, na rang listi najboljih dizača u zemlji zauzimao je četvrto mesto.

Nesalomivi predsednik

Izuzetno teške trenutke u svom životu doživeo je kada je trebalo napustiti aktivno takmičenje, ali ne i rad u sportu. Privržen Partizanu svim svojim bićem ostao je i dalje da radi u klubu. Našao je drugi smisao bavljenja sportom — posvetio se trenerskom pozivu, postao je amaterski radnik i funkcioner u raznim forumima. Jedan je od mnogih sportista, koji je na vreme završio fakultet i uključio se u društveno-politički život Beograda.

Za Vladana Mihajlovića se s pravom može reći da je izvanredno ozbiljna ličnost. Vrlo korektan u odnosima sa svojim kolegama i saradnicima, svestan i retko vredan, uživa opšte poštovanje, poverenje i simpatije okoline. Smiren, ne pada lako u vatru i u najtežim situacijama. Uvek nasmešen, spreman da nađe pravu reč za sagovornika.

Zbog svih tih osobina izabran je za sekretara Osnovne organizacije Saveza komunista SOFK Srbije.

Veliko priznanje za dugogodišnji rad i nesebično zalaganje, da se Partizan posle ispadanja iz društva najboljih, vrati na stare pozicije, dobio je kada je 1973. godine izabran za predsednika Kluba za dizanje tegova. Tako je postao najmlađi predsednik u Društvu (rođen je 1940. godine) i ne samo po godinama, već i po stažu.

Nesalomljive volje, hrabro se uhvatio u koštac sa mnogobrojnim problemima, koji su tokom jedne decenije narasli toliko, da su pretili raspadanju kluba. U ovako delikatnoj situaciji Vladan nije sedeo skrštenih ruku. Potražio je pomoć i podršku svojih prijatelja i prijatelja Partizana i uz svesrdnu pomoć vernih saradnika Mihajla Antonijevića i Aleksandra Vasića, uspeo da oživi i preporodi klub, za koji su mnogi smatrali da je „izgubljen“.

Pre svega u s klubu je stvoren sopstveni juniorski takmičarski kadar, koji već beleži izvanredne rezultate. Partizan danas u svojim redovima ima i rekordere i nosioce zlatnih medalja sa državnog prvenstva. Podatak s kojim se može ponositi. Tajna uspeha leži pre sveta u marljivom radu, a onda u činjenici da je neophodno negovati pravi amaterizam, koji vlada u klubu od njegovog osnivanja.

O budućnosti Kluba za dizanje tegova i životu u njemu, danas ne moramo brinuti. Ekipa je mlada i perspektivna. Rezultate koje beleži više su nego dobri i oni su stimulans više za postizanje još boljih rezultata.

Sistematski rad, povoljni uslovi za trening u novoj teretani Stadiona JNA i obezbeđen stručni kadar, doprineli su da poslednjih meseci vlada veliko interesovanje među omladinom za ovaj sport. Činjenica je da je dizanje tegova sve popularnije i da je sve više onih koji se odlučuju za ovaj koristan i zdrav sport.

Sve gore navedeno govori u prilog tome da se u klubu radi dobro, da ga vode „prave“ ruke mladog entuzijaste Vladana Mihajlovića i da je ovakav način rada u klubu jedini i pravi put ka uspehu.