ONI SU BRANILI DRŽAVNE BOJE
Nevenka Šešlija:
- Rođena: 26. 05. 1925 u Lukavcu
- Igrala: 1945 — 1950 u Crvenoj zvezdi, 1950 — 1960 u Partizanu
- Reprezentativka: 15 puta
- Zanimanje: šef računovodstva FSJ
Nevenka — Nena Šešlija je nesumnjivo jedna od izuzetnih devojaka iz one prve zlatne generacije Partizanovih sportistkinja, koje su čitavu deceniju dominirale jugoslovenskom ženskom odbojkom. Izuzetna i paradoksalna po mnogo čemu.
„Na prvi pogled nije delovala uopšte kao sportski tip, ponajmanje as“, seća se njena drugarica iz ekipe Milica Stojadinović i dodaje, „a bila je as u svakom pogledu. Iako ženstvena i gracizna, neodoljivo se nametala kao standardni član naše najbolje ekipe. Čime? Prevashodno intelektom, maštom, izrazitim darom za kombinatoriku i nadmudrivanje protivnika. Sjajan tehničar i maštovit igrač, iznalazila je u svakoj prilici najbolja rešenja u igri. Kao ‘pakeri’ u hokeju, čiji se učinak podjednako registruje kao i pogodak strelca, i Nena je uživala da pripremi ‘smečeru’, poziciju za nebranjen udarac. Kao ‘dizač’ pred mrežom bila je neuporediva, prosto je uživala da vam namesti idealnu loptu za smeč! Možda će neko reći da je s takvim shvatanjima bila nesavremen igrač koji ne bi imao mesta u ‘atomskoj odbojci’. Svaki takav se vara jer…
„… fražilna Nena je na pravougaonom odbojkaškom terenu bila prava tigrica. Izvanredni borac koji ni u jednoj prilici nije znao za umor i odstupnicu. U igri, za nju je postojalo samo jedno geslo: izgarati i sagoreti za pobedu i — Partizan. Neverovatno je volela klub. Svaki poraz je teško podnosila. Posle izgubljenog meča, u svlačionici, dugo nije mogla da se smiri, a najčešće bi od jeda i muke — briznula u plač!
„Van terena, u životu, retko inteligentna, kulturna i obrazovana, žena prefinjena u ponašanju, ukusu i taktu, imponovala je svim mlađim drugaricama. Bila nam je uzor koji smo se potajno trudile da kopiramo. Zar je onda čudno što je predstavljala idealan centar za ravnotežu ekipe, oko koga su balansirale ravnomerno sve bujice i strasti mladih, ali i eventualne netrpeljivosti i arogancija starijih. Takva je bila i u igri: umela je uvek pravovremeno da oseti kome treba dodati loptu, bez obzira je li u pitanju mlađa ili starija koleginica, novajlija ili starosedelac u ekipi! Zbog svega toga mislim, da je pored šest osvojenih titula nacionalnog prvaka i dva kupa, njen pedagoški obol ‘crno-belom’ klubu bio neprocenjiv!
„Istina, ovako smirena, pitoma, odmerena i krotka, umela je povremeno da bude i — nezgodna. Uglavnom s pravom. Kad je trebalo braniti principe i pravdu, bila je nepopustljiva — čak neumoljiva. Zato su joj drugarice u ekipi verovale i u svakoj teškoći koju su imale u životu poveravale su prvo njoj.“
Posle rastanka s odbojka-terenom, Nena Šešlija nije rekla zbogom odbojkaškom sportu. Dugo je zauzimala istaknute funkcije u sportskim forumima, a i danas bi se sigurno, kao iz puške, odazvala „crno-belom“ klubu kada bi, kojim slučajem, ponovo formirao žensku odbojkašku ekipu.