O njima će se tek čuti: Dva „mala“ beka međusobnim trvenjem i konkurencijom u timu izvanredno napreduju i ozbiljno se nameću čak i reprezentativnim selekcijama
Partizan ima najjaču garnituru bekova u zemlji. Kićanović, Kerkez, Latifić, Todorić i Beravs pretenduju na dva mesta u timu. Najboljem od njih Kićanoviću mesto u postavi je uvek sigurno. Reprezentativac je, takozvani visoki bek, brzog je driblinga, izvanredno preciznog šuta, izrazitih realizatorskih sposobnosti. Latifić sve manje igra, priprema se da uskoro napusti Partizan. Mladi Kerkez u Kićanoviću, kao visokom beku ima jaku konkurenciju i u igri se najčešće nalazi kada njega zamenjuje, zbog umora ili velikog broja ličnih grešaka ili kada nijednom od niskih bekova, takozvanih „plejmekera“ ništa ne polazi za rukom.
Nas su ovom prilikom prevashodno interesovali Beravs i Todorić, dva darovita mlada košarkaša. Pre zajedničkih igara u Partizanu drugovali su i sarađivali u „zlatnoj“ juniorskoj reprezentaciji iz Zadra.
Danas se u Partizanu nadopunjuju. Ako jednom ide loše zamenjuje ga drugi, spremniji. Ako je prvi dobar drugi je bolji, pruži ekipi još više. Zajednički doprinose pobedama.
Zanimljivi su jer se još nisu ustalili u ekipi. Nikada se ne zna koji će od njih zaigrati, da li će imati prilike da uđu u igru. Zašto je to tako potražili smo odgovor od njih samih.
Todorić: „Nisam iskoristio šansu!“
Došao je pre tri sezone u Partizan iz kraljevačkog drugoligaša, ekipe Sloge. Prelazak nije prošao nezapaženo. Bio je prvi strelac tima, jedan od najboljih koš-getera 2. lige. Obreo se u prvoligaškoj ekipi gde su ga čekale mnoge nove uloge, velika igračka iskušenja. Navikao da četvorica igraju za njega da ga neprestano kljukaju loptama oslobođen većih napora u odbrani nije se najbolje snašao u izmenjenim uslovima.
TODORIĆ: Dalipagić je u Partizanu sezonu duže od mene i svoju šansu je iskoristio. Danas je jedan od naših najboljih košarkaša, siguran reprezentativac.
— Kićanović je još bolji primer. On se vinuo u sam vrh posle dve sezone provedene u Partizanu. Ja nisam iskoristio ponuđenu mi šansu.
— U ekipi ima pet bekova, konkurencija je veoma jaka i igraju oni koji su u formi. Očekivao sam da ću prve godine (1972/1973) igrati dobro i osigurati mesto. Nisam se snašao. Najviše pažnje posvećivao sam igri u odbrani košarkaškom stavu. To je prouzrokovalo slabljenje mojih šuterskih sposobnosti. Napustio sam ustaljeni način šutiranja, dugo lutao tražeći nov.
Todorićeva uloga u današnjoj ekipi „crno-belih“ je uloga organizatora igre i često „flasterisanje“ uz najboljeg protivničkog igrača. Setimo se njegovih izvanrednih partija na utakmicama protiv Crvene zvezde kada je sjajnim čuvanjem Simonovića dobrim delom doprineo pobedi svog tima. Na nedavno igranoj utakmici, u Kupu Radivoja Koraća, u Milanu držao je prekaljenog snajperistu i odličnog organizatora napada Jelinija, koji je u drugom delu meča dao samo dva koša.
TODORIĆ: Boli me to što vaše kolege u izveštajima sa utakmica veličaju doprinos koš-igrača zapostavljajući nas koji imamo druge, ništa manje značajne uloge. Moje su ambicije, kada je u pitanju reprezentacija veoma velike, selektor Novosel nije u situaciji da prati sve utakmice Partizana, verujem da čita novinske izveštaje da iz njih stiče utisak o spremnosti pojedinaca među koje i ja spadam.
— Mislim da ako želim da budem član reprezentacije moram na svakoj utakmici za klub da igram dobro, da provedem i igri najmanje 30 minuta. To je zasad nemoguće. Kada ekipi ne ide menja se jedan centar i „plejmeker“, ja ili Beravs. To utiče na naš kasniji doprinos.“
Bilo je interesantno čuti šta Todorić misli koje su njegove prednosti u odnosu na Beravsa, a koji nedostaci.
TODORIĆ: Brži sam od Beravsa, češće koristim prodore pod koš. Bora ima sigurniji šut sa poludistance. Imao sam sve do nedavno nepravilan košarkaški stav, često sam gubio ravnotežu. To se najčešće primećivalo kada bi me neki protivnički bek vozao loptom po terenu. Trudim se da sve nedostatke iskorenim, da dobre svoje igre učinim još boljim.
Beravs: „Najmanje je od mene zavisilo…“
Već je sedam godina košarkaš Partizana. Prošao je kroz sve njegove selekcije, bio među najboljim strelcima juniorske ekipe. Danas iza sebe ima četiri sezone provedene u najboljoj ekipi. Kako to da on najveća nada Partizana jedan od najboljih igrača koji su ponikli u njegovom podmlatku još nije obezbedio mesto među prvih pet igrača?
BERAVS: To nije zavisilo od mene ili bolje najmanje je zavisilo od mene. Treniram maksimalno, najredovitiji sam. Koncepcija igre, konkurencija, trener — to su uzroci. Početkom ove sezone igrao sam malo, što se približavao kraj prvog dela sve više, a sada istrčavam u prvoj postavi.
— Po meni ekipa nikada ne može da ima pet realizatora. Treneri non-stop insistiraju na igri u odbrani. To stoji. Odbrana je prva stvar. Ali zar nije suprotan dokaz to što su svi naši reprezentativci u vrhu ligaške liste strelaca (!). Ja sam nekada kao i Todorić u juniorskim danima bio izrazit koš-igrač, da bih danas taj stil igre promenio za gotovo 180 stepeni. Najteže mi padaju izmene trenera posle dobrog početka. Izgubim kriterijum, osećaj za igru, ne znam zašto sam izveden, a osećam da sam dobro igrao. Jedino opravdanje vidim u trenucima kada me umor savlada pa me izvede na klupu da bih se osvežio. Zapitam se često kako bi trebalo da igram da bih celu utakmicu proveo na parketu. Ranije dok sam bio član juniorske reprezentacije imao sam veoma velike ambicije. Prisutne su i dalje ali u manjoj meri. Osećam da sam poslednjih godinu dana stagnirao.
Beravs se ipak nije prepustio malodušnosti. Na treninzima je veoma angažovan, trudi se da popravi dribling, sprint iz mesta.
BERAVS: Usavršio sam skok-šut. Najviše pažnje na individualnim treninzima posvećujem prodoru pod koš i igri u odbrani. Todorić je bolji od mene u driblingu ima veću brzinu, pokretljivost. U odbrani smo podjednakih kvaliteta.
Ćorković: „Afirmacija im tek predstoji“.
Čuli smo šta kažu Todorić i Beravs o sebi, svojim košarkaškim kvalitetima, nedostacima, o prednostima pravog konkurenta.
Da bi slika bila potpuna zamolili smo Borislava Ćorkovića, njihovog učitelja da iznese svoje mišljenje o razlozima njihove potpune afirmacije.
ĆORKOVIĆ: I Todoriću i Beravsu pružene su šanse i oni su ih iskoristili. U interesu Partizana je igra svih košarkaša. Kad Beravs igra odlično, izlazi napolje zamenjuje ga još bolji, to igra traži. Ako obojica ovako nastave tvrdim da gigantskim koracima idu ka afirmaciji.
— Ko će igrati zavisi od koncepcije igre, od protivnika. Utakmica protiv Inočentija pokazala je da su Todorić i Beravs igrali odlično i da su radosna i srećna lica napuštali igru, prepuštali mesto odmornijem, spremnijem saigraču.
— Što se njihovih ambicija tiče kad je u pitanju reprezentacija Todorić ima prednost kod saveznog kapitena. On nije ukazanu šansu iskoristio. Imao je malu krizu, koja je u poslednjih pet utakmica u potpunosti nestala.
— Obojica su veoma angažovani na treningu, sa njima nema problema. To su mladi ljudi, sportisti pred kojima je otvoren košarkaški put.
— Beravs je bio kukavica. Svestan je toga iz dana u dan se popravlja, dobija u smelosti, upušta se u prodore, uči da rizikuje. Nije psihički najstabilniji i boji se beži od odgovornosti.
— Todorić je jedan od najboljih tempo igrača. U stanju je da povuče ceo tim i to je njegov veliki kvalitet. Teško se snalazi pod košem gubi se među visokim igračima. Obojica su znatno popravili igru u odbrani. Todorić je prodorniji, a Beravs precizniji košarkaš.