Milivoj Karakašević, stonoteniski reprezentativac Jugoslavije konačno je preboleo dve tragične partije u svojoj bogatoj karijeri: Na Svetskom prvenstvu u Nagoji 1971. i Evropskom šampionatu u Moskvi 1970. Karakašević je gubio odlučujuće mečeve za reprezentaciju — U Pragu nedavno na EŠ dobio je meč protiv Johansona i tako najviše doprineo trijumfu „plavih“
Sportska sudbina ponekad isprepletana radostima i tugom stvara heroje i tragičare. One kojima se ljubitelji sportskih veština dive, slave ih, i one kojima upućuju pogrde, kritike… Sport je to. Pobeda ili poraz deo su života svakog ko se prikloni sportskom nadmetanju.
Milivoj Karakašević, mladi Zemunac, član „crno-belih“ godinama je standardni reprezentativac Jugoslavije u stonom tenisu. Karakašević je i jedna od najtragičnijih figura ovog sporta u nas. Mladić koji je tek posle skoro pola decenije, nedavno u Pragu na šampionatu Evrope, dobio neku svoju, ličnu rehabilitaciju, za tragedije koje je doživeo u plavom dresu igrajući i boreći se za Jugoslaviju.
Drevni Prag na obalama Vltave doneo je Karakaševiću radost, doneo mu je ličnu satisfakciju, iako nju od Karakaševića niko nije tražio.
Jugoslavija je prvak Evrope u stonom tenisu. Skoro deceniju i po „plavi“ mladići su jurišali na trofej najbolje selekcije Starog kontinenta, a redovno nailazili na prepreku koju nisu uspevali da preskoče. Ona se zvala Švedska, ali, eto, konačno, i ona je savladana.
Finale je bilo u znaku „plavih“. Pobedili smo sa 5:2, a Šveđani su poveli. Vodili smo sa 3:2, da bi tada Karakašević u jednom furioznom meču savladao trenutno boljeg od sebe Kjela Johansona i doneo nam taj četvrti poen, poen koji je značio korak do šampionskog trofeja.
Nagoja 71.
Tragedija Milivoj Karakaševića, besane noći, unutrašnji nemir, desili su se još pre pet godina na šampionatu sveta u Nagoji. U predtakmičenju borili smo se sa Japanom za prvo mesto u grupi, koje bi nam otvorilo put prema tituli šampiona sveta. Odlučujući meč bio je čudan. Karakašević se priseća:
— Iako su Japanci igrali pred svojom publikom i bili veliki favoriti mi smo poveli sa 4:0: Bio je to šok za domaće igrače i publiku. Ja sam doneo prvi poen savladavši tadašnjeg šampiona sveta Itoa sa 2:0. Stipančić je bio bolji od Hasegave i Konoa, a Šurbek od Itoa i bilo je to 4:0. Već smo sebe videli u finalu…
Ali onda je došao preokret. Došlo je nešto što se retko dešava i u stonom tenisu. Japanci se nisu predali već su ubrzo izjednačili na 4:4. I tada je Karakašević ušao u arenu da odmeri snage sa Konoom u devetoj odlučujućoj partiji.
— Skoro da mi je zujalo u ušima, setio sam se Moskve, — kaže Karakašević. Znao sam šta od mene očekuju drugovi, reprezentacija, navijači u dalekoj Jugoslaviji, Dobio sam prvi set sa 21:19, da bi zatim izgubio dva i Japan je slavio senzacionalnu pobedu…
Te večeri nije bilo tužnijeg mladića u svetu. Karakaševića niko nije krivio. On je sam sebe osuđivao…
Moskva 1970.
Pre Nagoje Karakašević je isto tako u jednom odlučnom okršaju bio tragička figura. Na šampionatu Evrope u Moskvi 1970. Jugoslavija je igrala finalni meč protiv Švedske. Bio je to okršaj dve nacije koje godinama u evropskom stonom tenisu igraju vodeću ulogu.
— Vodili smo sa 2:1 i 4:2. Igra sam izvanredno, išlo mi je. Pobedio sam Johansona sa 2:0 i Bengteona takođe sa 2:0, — kaže Karakašević. Ipak došlo je do drame. Tada sam postao prvi put čovek koji odlučuje o sudbini jugoslovenske reprezentacije. Igrao sam devetu odlučujuću partiju sa iskusnim Alserom. Šanse su bile na mojoj strani, ali sam neshvatljivo izgubio, a Jugoslavija je postala samo vicešampion Evrope.
Prag 76.
Konačno došao je Prag i šampionat Evrope. Karakašević koji se trenutno nalazi u JNA ipak je stavljen u tim. Igrao je promenljivo, ali u finalu je nadmašio sebe. Bio je to Karakašević u najboljem izdanju, pravi majstor bele celuloidne loptice.
— Prvu partiju u finalu izgubio sam od Bengteona, pa su Šveđani izjednačili na 1:1, — kaže Karakašević. — Pomislio sam da ću ponovo biti tragičar, da ću ponovo doprineti porazu. Ali došao je meč sa Johansonom. Prvi set sam izgubio na 14 poena i tada sam u sebi pomislio: sad je prilika „Karaš“. Sad ili nikad! I uspelo mi je. Pobedio sam Johansona i Jugoslavija je povela sa 4:2, Stipančić je samo završio već grogirane Šveđane…
Tako je Karakašević posle tragičnih trenutaka u Moskvi i Nagoji konačno doživeo Prag i rehabilitaciju. Karakašević je u Moskvi i Nagoji bio najtužniji, u Pragu najsrećniji.