Goran Šiljegović ima samo 21 godinu, a već je stao u red najboljih jugoslovenskih odbojkaša
Za Gorana Šiljegovića, odbojkaša Partizana, do pre godinu dana malo je ko znao. Doduše, odigrao je dvadesetak utakmica u juniorskoj reprezentaciji Jugoslavije, ali nije obećavao da će se razviti u vanserijskog igrača. Odlikovao se snažnim, ali nepreciznim udarcima, a ni u tehnici dodavanja lopte nije se posebno isticao.
U prvi tim Partizana ušao je stihijski, jer je prerastao po godinama juniorsku kategoriju. Ulazio je u igru samo u retkim slučajevima i to više kao „taktička izmena“, a ne kao igrač od koga se mnogo očekuje. Čak i njegovi nešto stariji drugovi Stojmirović, Kuljić i Dragan Balandžić, koji su s njim igrali u juniorskoj ekipi — nisu imali poverenja u njegove mogućnosti. Verovali su da slabosti koje poseduje teško da može da ispravi i da njegove izvanredne fizičke mogućnosti neće moći da dođu do izražaja.
Po završetku prvog dela prošlog prvenstva odbojkaši Partizana zapali su u krizu. Igranje nedeljom, sredom, pa opet nedeljom sasvim ih je slomilo i počeli su da gube utakmice i od slabijih ekipa. U takvoj situaciji, red je došao i na Gorana Šiljegovića da zaigra u prvoj postavi. U početku je igrao po pet-šest poena, a kako su njegovi udarci levom rukom postajali sve neuhvatljiviji za protivnika u igri je ostajao sve duže. I novinski izveštači počeli su da ga zapažaju i ističu njegove izuzetne kvalitete.
— Strpljivo sam čekao svoju šansu — kaže Goran Šiljegović. — Bio sam svestan da će jednog dana morati da mi se ukaže. Možda je mogla da dođe i nešto ranije, ali smatram da nije došla kasno. I sam sam bio svestan svojih slabosti, ali i činjenice da njih, ne mogu ispraviti samo na treninzima već u pravim prvenstvenim okršajima.
Do kraja prvenstva Goran je stasao u standardnog prvotimca. I ne samo to. Uspeo je da zaigra za „B“ reprezentaciju Jugoslavije, a ubrzo da se nađe i u najboljoj selekciji za koju je odigrao već pet utakmica.
U istom stilu nastavio je i u ovom prvenstvu. Postao je strah i trepet za sve ekipe. Njegovi snažni udarci, uglavnom, preko protivničkog bloka postali su neodbranjivi i za sve odbrane. Međutim, u drugom delu jesenjeg prvenstva došlo je do male krize. Možda i zbog toga što je previše forsiran, što je u novinama dobijao visoke ocene i što je sa svih strana primao samo pohvale. Za tako mladog igrača bilo je to preveliko breme. Počeo je nešto slabije da radi na treninzima, a da se za vreme igre objašnjava sa svojim saigračima. Sve to imalo je znatnog uticaja na njegovu formu, koja je, umesto da se diže iz utakmice u utakmicu — padala.
Savezni selektor Lazar Grozdanović i trener Viktor Krevsel poklonili su mu poverenje i pozvali ga na Bled na pripreme državne reprezentacije. Verovatno, da će mu desetodnevni boravak u sredini u kojoj nije najveća „zvezda“ dobro doći da siđe malo iz „oblaka“.
Odbojkaši Partizana ravnopravno jurišaju sa zagrebačkom Mladošću na titulu prvaka. Sigurno je da bi jedan Goran Šiljegović, kakav je bio pri kraju prošlog i na početku ovog prvenstva, mnogo značio u ostvarenju šampionskih ambicija. Nadajmo se, da će već na početku drugog dela prvenstva dokazati da je opet „onaj stari“ i da će njegovi smečevi ponovo biti ne uhvatljivi i za najbolje protivničke odbrane.
Ako ne bude tako — onda se lako može dogoditi da jedna zvezda, koja je ponikla u Partizanu, zatamni mnogo pre nego što je zablistala punim sjajem. uvereni smo da to ni Goran, ni njegovi, već sada brojni obožavaoci, to ne — žele.