Partizanov vesnik

List sportskog društva sa najvećim tiražom u SFRJ

Vidoje Matić: Dostojan naslednik velikih dugoprugaša

od

u

PREDSTAVLJAMO MLADE

Na padinama Košutnjaka tog septembarskog popodneva okupilo se mnogo mladih. Odjednom, među izletnike se umešala i grupa Partizanovih atletičara, koji se uskoro izgubiše u šumarcima.

Među njima se posebno isticao jedan momak srednjeg rasta koji je diktirao oštar tempo. Znači, to je taj momak za koga nam stručnjaci tvrde da će uskoro postati naslednik slavnih dugoprugaša iz našeg kluba: Štritofa, Mihalića, Šegedina i ostalih.

Vidoje Matić je nova nada ne samo „Partizana“ nego i jugoslovenske atletike. Rekoše nam kada smo ga potražili da ga je najlakše naći u Košutnjaku ili Hajd-parku, omiljenim mestima za trening dugoprugaša. Ovaj skromni momak krhke građe, nema veliko iskustvo, tek se četiri godine bavi atletikom. Stidljivost mu nije osobina i zato je prijatan sagovornik. Kaže da je počeo kod Drage Štritofa i da ga je kasnije preuzeo (i danas trenira) Mihalić.

Ističe da ima odlične uslove za na predak, jer je u grupi sa reprezentativcima Radovanovićem i Medanom. Ni on nije bez uspeha. Nekoliko puta je nastupao za juniorsku reprezentaciju Jugoslavije u „svojoj“ disciplini stipl-čezu i postigao zapažene rezultate. Bio je prvak Jugoslavije za starije i mlađe juniore takođe u stiplu, a u klubu je redovan u tandemu sa Radovanovićem. Često trči i 1.500 metara, prvenstveno zbog dobre osnove za trke sa preponama. Ističe svoju najdražu pobedu u Skoplju, na memorijalu „Lazara Miloševskog“, kada je savladao poznate domaće i inostrane trkače. Planira da ispod devet minuta pretrči 3.000 metara stipl-čez.

Za iduću godinu obećava reprezentativni dres i vidi svoju šansu na Balkanskom krosu među mlađim seniorima na Kosovu Polju. U jednom trenutku kaže: „Za sve što sam do sada postigao u atletici dugujem Franji Mihaliću. On mi je drugi otac. Smatram da će to biti uspešna saradnja i u narednim godinama“.