U gostima fudbalskom klubu Partizan: Kako izgleda jedan radni dan fudbalera „crno-belih“ na bazičnim zimskim pripremama u Sportskom centru „Košutnjak“. — Toma Kaloperović: „Radi se svojski, ali ostane vremena i za šah, dobru knjigu, muziku, remi…“
Pod belim snežnim pokrivačem, Košutnjak gotovo da više podseća na neko od ljupkih zimskih odmarališta negde visoko u planinama, nego li na omiljeno izletište Beograđana nadomak samog glavnog grada. Prijatelje „crno-belih“ tim više obradovala je odluka stručnog štaba Partizana da se prvi deo zimskih priprema pred nastavak fudbalskog prvenstva Jugoslavije obavi baš u njemu. Jer, na taj način vešto je spojeno lepo sa korisnim, atraktivno sa skromnim…
Zimzelene šume, čist vazduh, brojne staze kao stvorene za trčanje, otvoreni i zatvoreni sportski tereni, udobne sobe rasute po paviljonima „Trima“… Rečju, gotovo svi uslovi za kompletne bazične pripreme igrača, ko je iziskuju mnogo znoja, ali i opuštanja. Ta prilika očigledno nije propuštena. Posle samo nekoliko dana boravka, naši fudbaleri kao da su se preporodili i gotovo da se već sada slobodno može reći: u Košutnjaku se uveliko začinju prolećne fudbalske vatre.
Kao velika složna porodica
U sali za ručavanje hotela „Trim“ u Košutnjaku, toga prepodneva zatekli smo Tomu Kaloperovića samog. Lakša prehlada primorala ga je da ovde sačeka svoje fudbalere da se vrate sa prepodnevnog treninga sa trenerima Rašovićem i Šoškićem. Čekajući da se pojave na snežnoj stazi što vodi ka paviljonu sa sobama, razgovaramo sa Kaloperovićem.
— Ako se po jutru dan poznaje, sve je krenulo na najbolji mogući način. Svi smo kao jedna velika porodica. Na prvu prozivku svi do jednog stigli su na vreme. To svedoči o jednoj zaista mobilnoj i zdravoj klimi u ekipi. Radi se svojski, ali ostaje vremena i za šah, dobru knjigu, muziku, remi… — kaže Toma Kaloperović, trener „crno-belih“. I dodaje. — Imamo dva treninga dnevno, jedan napolju, drugi u sali. Pre podne pažnju poklanjamo isključivo trčanju i podizanju fizičke spreme fudbalera, dok se popodne radi i sa loptom uz ostale vežbe, neophodno za ovu fazu priprema. Igrači ovde, ipak, imaju dosta slobodnog vremena, mnogo više nego što će ga imati, recimo, u Rovinju gde ćemo, pored dva treninga dnevno, imati i niz radnih sastanaka na kojima ćemo kroz diskusiju analizirati sopstvene slabosti u kolektivnom i pojedinačnom pravu i nalaziti načina da ih prevaziđemo.
Dok Toma Kaloperović s vremena na vreme baca pogled kroz prozor ne bi li na snežnoj prtini ugledao kolonu svojih igrača da se vraća na ručak, pitamo ga:
— Na koji način će biti sumirani rezultati priprema ovde u Košutnjaku?
— Predviđena su razna testiranja koja će se obaviti na kraju prvog dela priprema ovde u Beogradu. Biće to učinjeno 13. i 14. januara. Uostalom, kao što će to biti slučaj i 16. i 17. februara, po povratku iz Rovinja — kaže nam.
— Kako zapravo izgleda jedan radni dan na pripremama ovde u Košutnjaku — pitamo Kaloperovića.
— Svaki dan je detaljno isplaniran, tako da pruži priliku za kontinuirane treninge i svojevrsno opuštanje svakog pojedinca — kaže Toma Kaloperović.
„Mundijalito“ menja režim spavanja
Prema rečima trenera Partizana svaki dan u Košutnjaku liči jedan na drugog, ali… Uostalom pođimo redom.
U 7,45 časova: svi fudbaleri se bude i obavljaju uobičajene jutarnje formalnosti, čili i odmorni. Od osam do 8,30 časova na programu je zajednički doručak, tu u „Trimu“. Fudbaleri „nabijaju“ organizam neophodnim kalorijama koje treba da omoguće lagano izdržavanja napornih treninga. Od 8,30 do 10 časova, svi igrači imaju slobodno vreme koje koriste za jutarnje opuštanje pred prvi trening koji se uglavnom održava od 10 do 12 časova na otvorenim terenima Košutnjaka.
— Zašto uglavnom — pitamo.
— Prinuđeni smo na izvesna odstupanja, radi toga što sala za vežbanje nije uvek slobodna u popodnevnim časovima. Zato ponedeljkom, utorkom i sredom u njoj vežbamo pre podne od deset do dvanaest časova. Tada Vukotić, Stojković i drugovi vežbaju s loptom, ali rade i druge vežbe neophodne za ovu fazu priprema. Ostalim radnim danima u sali smo popodne — kazuje Kaloperović.
Nastavlja se radni dan. Slobodnim vremenom, ponovo. To je prilika za Stojkovića i nekolicinu mlađih fudbalera naročito, da slušaju muziku, za Vukotića, Trifunovića, Hatunića i preostale da zaigraju šah ili remi… Sve do 13 časova kada uglavnom već završavaju sa zajedničkim ručkom.
Od ručka je obavezan odmor do popodnevnog treninga. Fudbaleri ga provode u sobama, leškareći i čitajući.
Trening na otvorenim terenima, opet uglavnom u zavisnost od slobodne sale, odvija se od 15,30 časova pa sve negde do iza 17 časova. Snegom prekriveni tereni tada se koriste za nabijanje fizičke spreme i trčanje.
— Zadivljuje gotovo rešenost svakog pojedinca da troši i zadnje atome snage na vežbanju. Svi bi da proleće dočekuju kondiciono što bolje pripremljeni. I to je dobro — kaže fudbalski strateg „crno-belih“.
Zajednička večera na programu je od 19 časova, a posle nje — opet slobodno vreme koje se najčešće koristi za gledanje televizijskog programa, dokolicu… Sve do 22 časa kada je na radu neopozivo povečerje za sve fudbalere.
— Izuzetak smo činili samo za vreme televizijskih prenosa fudbalskih utakmica iz Montevidea sa fudbalskog turnira svetskih fudbalskih šampiona. Tada su igrači mogli od 22 časa da gledaju najbolje fudbalske reprezentacije sveta gotovo do same ponoći. — kaže Kaloperović.
Svi vole da igraju šah
Vraćamo se ponovo na slobodno vreme naših fudbalera. Gledamo ih iz prikrajka. Dokolicu koriste gotovo na identičan način. Zapanjujuća sličnost ukusa i pasija. Svi vole da igraju šah, recimo. Smenjuju se u grupama jer šahovskih tabli nema dovoljno za sve odjedanput. Stariji, zreliji fudbaleri naročito su slabi prema ovoj drevnoj igri, što je i logično.
Uveravamo se međutim, ponovo da većina fudbalera Partizana voli da sluša dobru muziku. Bisere svih žanrova. Stojković u tome kao da prednjači.
— Ja volim da se, pored ostalog, pridružim drugovima kada igraju remi. Vreme tako brzo i neosetno teče uz propratne dosetke i šale — kaže Ješić. Drugi dodaju da vole da pročitaju i dobru knjigu pred spavanje.
Oni najmlađi, okupljeni na pripremama, međutim, gotovo sve slobodno vreme koriste za učenje. Jer, Kuzmanoski, Vermezović, Mance i Lopičić su učenici. Idu svaki dan u školu. Kada se vrate iz učionica priključuju se drugovima u zimskom taboru u Košutnjaku. Ali, u slobodnom vremenu čitaju udžbenike, sređuju beleške sa predavanja…
Ispraćajući nas iz ovog toplog i radnog kutka, Kaloperović na kraju ističe:
— Ovde ćemo ovako raditi do subote popodne. U nedelju će igrači biti slobodni ali samo do večernjih časova kada se ponovo okupljamo, jer čeka nas još nekoliko dana napornih priprema. A posle testiranja svih igrača, selimo se u Rovinj. Na drugi deo zimskih priprema. I znatno naporniji. Verujem da ćemo nastavak šampionata dočekati mnogo spremniji nego što je to bio slučaj jesenas.
Ostavljamo, na odlasku jednu zdravu sportsku atmosferu, dostojnu imena koje ovaj klub nosi. I ne možemo se oteti utisku da nailaze novi dana prolećnog radovanja. Jer, ponavljamo, Košutnjak sprema fudbalske vatre…