Posle 35 dana pauze konačno sam 8. decembra imala priliku da bodrim svoje ljubimce na parketu u internacionalnom meču za „Kup Radivoja Koraća“ između Partizana i Huventuda. Oduševila me je borbenost svih „crno-belih“ igrača, a naročito mi se svideo Goran Grbović. Istina, više sam očekivala od Bobana Petrovića, ali sam ove u svemu vrlo zadovoljna dočekala kraj meča.
Samo četiri dana docnije (12. decembra) posmatrala sam derbi Partizana — Cibona pred dupke punom halom, u ambijentu kakav se samo poželeti može. Naši momci su bili sjajni, a Boban Petrović me je oduševio i tek tada sam videla kolika je sreća što je ovaj izvrsni košarkaš ostao u našem klubu. Posle odlaska Dalipagića i Kićanovića u inostrane klubove mnogi su proricali crne dane KK Partizan, ali ja više nisam skeptik.
Očigledno je da Partizan i sada ima dobar igrački kadar i da će, ako ne ove ono sigurno iduće godine konkurisati za najviši plasman. Trenera Ivkovića i ovaj mladi tim treba samo podržati. U tom pogledu mi navijači možemo najviše da učinimo. Ne treba zaboraviti da je najlakše biti navijač kada ti u timu igraju dva najbolja igrača sveta — „Kića“ i „Praja“. Sada, u ovom trenutku, treba biti najuporniji i najgrlatiji navijač „crno-belih“ košarkaša!
— Vesna Milošević, Novi Beograd