U POSETI NAŠIM ASOVIMA
Nedelja je popodne. Zakucali smo, nenajavljeni, na vrata stana u Solunskoj ulici na Dorćolu, na kojima krupnim slovima piše: MILORAD KRIVOKAPIĆ. Umesto onog diva iz bazena, što vam se smeši sa zidnog kalendara „Partizanovog vesnika“ za 1984. godinu, dočekuje nas njegova supruga Vesna. Izvinjava se što „glava porodice“ — spava. Nedelja je jedini dan kad nema treninga pa može da se odmori, dok ostalim danima čak dva puta trenira. A zna se da je vaterpolo jedan od najnapornijih sportova.
Ustaje domaćin, oči mu sanjive, umor mu se očitava na licu:…
— Teško mi padaju ovi treninzi. Od Evropskog šampionata u Rimu nisam u bazen ulazio. Trebalo je odužiti dug domovini do kraja — priča prvi golman Partizana i reprezentacije, a po mnogim stručnjacima — najbolji golman sveta.
Krunisana ljubav…
Frizura mu je još vojnička. Tek što je skinuo sivomaslinastu uniformu. A braku je — „regrut“.
Jedanaestog decembra uplovio je u bračne vode. Svadbeno veselje je bilo u Bijeloj, kod Herceg-Novog, rodnom mestu supružnika. Kažu, lepa je to svadba bila.
A, dugo su se pre toga zabavljali. Znaju se od malih nogu, bili su prve komšije. Uz to, Vesnin brat Stevo je igrao vaterpolo u istom klubu u kojem je i Milorad počeo, a sestra je često dolazila i na treninge. Tako se rodila ljubav.
Iako je Milorad prešao u Kotor, a pre tri godine došao u Partizan, nisu zaboravili jedno na drugo. Naprotiv…
— Možda bih ja i zaboravio na nju, ali ona mi to nije dozvoljavala. Često me je posećivala i tražila da se što češće javljam telefonom — pravi se važan naš domaćin i pomalo zadirkuje suprugu, koja odgovara — ćutanjem.
Potom, sasvim ozbiljno, dodaje da je Vesna supruga „po meri“. I hvali je pred nama, da se odlično snalazi u ulozi domaćice…
Voli da kuva, pogotovo što Miško uživa u tim specijalitetima. Slatkiši su mu posebna slabost, a ona je pravi majstor da ih pripremi. U to smo mogli sami da se uverimo, jer nas je poslužila predivnim kolačima.
— Znam da mu je potrebno dosta kalorija kad trenira punom parom, pa moram da vodim računa da mu pripremim što raznovrsnija jela i u obilnim količinama. Miško se, zasad, ne žali na moje kulinarske sposobnosti — kaže prijatna domaćica.
Ova uloga joj u potpunosti odgovara, ali, kažu oboje, to joj sigurno neće biti jedino zanimanje. Specijalizovala se za posao vaspitačice u predškolskim ustanovama. I sada traži posao. I njemu su u klubu obećali pomoć oko njenog zaposlenja.
Topli kutak
Krivokapići žive u iznajmljenom stanu. Dosta prostranom, ali i trošnom potpuno. Znaju da im je to samo privremeno rešenje. Zato nisu ni kupovali mnogo kućnih stvari…
— Nadam se da ćemo se tokom ove godine useliti u novi stan, koji bi trebalo da dobijem kao vrhunski sportista. Tada ćemo napraviti pravi porodični kutak — otkriva planove popularni Krivi.
Skromnost im je, očigledno, vrlina, čim su zadovoljni i u ovakvom stanu da žive. No, neće ni to dugo potrajati, jer je, kako saznajemo, Krivokapić prvi na rang-listi među sportistima Partizana za dobijanje stana.
I u ovaj dom stalno se dolazi. Mnogo je onih koji, na zadovoljstvo domaćina, rado navraćaju, da posede i popričaju o svemu što interesuje mlade ljude. Nađe se vreme na i za izlaske, najčešće odu u bioskop…
I društvo je uglavnom u znaku crno-bele boje. Klupski drug Đorđe Popović, sa kojim je i vojničke dane zajedno provodio, i više je od druga. Jedan bivši i jedan sadašnji fudbaler Partizana, Gajica Đurović i Slobodan Rojević, sa suprugama kućni su prijatelji Krivokapićevih. Isto tako i sa vatrenim Partizanovcem Miškom Popovićem. A, ako se sa pobratimom Slavkom i kumom Zoranom ne vidi bar svakog drugog dana, kao da mu se nešto neugodno dogodilo.
Za dobre prijatelje mora se uvek naći vremena. Bez njih bi život bio prazan. Stalno smo zajedno, ovde ili kod njih, svejedno — priča Miško.
Medalje ostale kod kuće
Svako ima svoj hobi. Neko skuplja značke ili zastavice, neko se bavi filatelijom ili numizmatikom. Milorad Krivokapić, međutim, skuplja isečke iz novina u kojima je o njemu nešto napisano. I to „brdo“ albuma pokazuje koliko je u sportu kojim se bavi dosad postigao.
Uzmete li da prelistate bilo koji od ovih albuma, kao deo nezaboravnih uspomena velikog sportskog junaka, nailazite na krupne naslove: „Krivokapić nesavladiv“, „Krivokapić činio čuda“, „Krivokapić sa hiljadu ruku“ … -Brojna odličja, medalje osvojene na takmičenjima širom sveta braneći boje reprezentacije, od kojih je najdraža ona srebrnog sjaja sa Olimpijade u Moskvi — ostale su kod kuće u Bijeloj. Za njih će, kad dobije stan, odvojiti posebno mesto.
Mnoge pobede su izvojevali Partizan i jugoslovenski izabrani tim, zahvaljujući njegovim bravuroznim odbranama. I u „večnom gradu“ Rimu, potkraj leta, na prvenstvu Evrope, branio je u svom stilu, što znači briljantno, ali ni to nije bilo dovoljno da se „plavi“ vrate sa nekom od medalja.
— Da nas je samo malo sportska sreća poslužila, osvojili bismo jednu medalju, što bi bilo sasvim zaslužene. A time bi naš vaterpolo mnoge dobio — priča as svetskog ranga.
Od Olimpijade u Los Anđelesu bi, kaže, trebalo očekivati dosta. Biće to poslednja šansa ove generacije da se okiti zlatom.
Bio bi to, uistinu, moj najsrećniji trenutak u sportskoj karijeri, kad bismo se našli na pobedničkom postolju u Los Anđelesu. A ubeđen sam da nam je i dalje mesto u samom vrhu svetskog vaterpola — kaže 28-godišnji reprezentativni čuva.
I ne pomišlja, veli, da se uskoro oprašta od igara u nacionalnom timu, stavljaće se na raspolaganje saveznom kapitenu sve dok bude mogao da pomogne „plavima“.
I kao trener u Partizanu
Njegovom povratku iz vojske najviše su se, naravno, obradovali u Partizanu. Uskoro počinje nacionalni šampionat, a sa ovim divom među stativama, sasvim je drugačija priča.
— Smeta mi kad čujem neko „stručno mišljenje“, da treba brinuti za budućnost Partizana. A malo ko ima tako talentovane igrače. Potrebno je samo malo strpljenja, da ovi poletarci steknu iskustvo, pa da opet vodimo glavnu reč u jugoslovenskom vaterpolu — kategoričan je verovatno novi kapiten Partizana.
Ne krije da su mu sve ambicije vezane za Partizan. Po završetku igračke karijere će, kaže, raditi kao trener. Pri kraju je studija na Višoj trenerskoj školi. Posebno zadovoljstvo biće mu rad sa mladima. Imaće šta od svog ogromnog iskustva da im prenese.
Razgovor je, eto, nesvesno postao isključivo sportski, što nam nije bila namera kad smo dolazili u ovu posetu. No, šta se tu može, kad mu je sport opsesija i — životno opredeljenje.
⁂
Rastajemo se konačno od naših prijatnih domaćina, Vesne i Milorada Krivokapića. Pozivaju nas da im opet u goste dođemo, bez reporterske beležnice.
Poželimo da naše sledeće viđenje bude u njihovom novom stanu. Onda ćemo moći i sva ona sportska odličja da vidimo…