FUDBALSKI MOZAIK
Interesujemo se kod dr Opavskog koji su Partizanovi igrači najbrži.
— Mance je na prvom mestu, — kaže uvaženi profesor. — Odmah uz njega su Živković i Miloš Đelmaš. Mance bi, uz vešto pojačan sprinterski trening mogao da trči ispod 11 sekundi. Posle ova tri „vihora“ dolaze Đukić, Radanović, Stevanović i Radović.
Interesantno je nešto drugo: kakva je tehnika tih vrlo brzih igrača? Nije najbolja. Ne zato što oni primaju i vode loptu u sprintu, već i kad su u mestu ne ističu se lakoćom u baratanju loptom.
Tehnika je, prevashodno, deo dara. Imaš je, ili nemaš. Ali, ona se radom može popraviti. Potrebno je stalno i uporno vežbanje. Na žalost, većina igrača izbegava da radi ono što ne zna. Sujeta je ispred želje za napredovanjem. Oni se libe čak i svog učitelja (da ne govorimo o tome kad ih desetak ljudi gleda) da pokažu onu tamniju stranu svog fudbalskog (ne)umeća.
Tako se i može objasniti zašto pojedinci već godinama stagniraju, i ako napreduju, to su mali koraci. Šteta. Zato i nisu domašili koliko smo očekivali.