Naši reporteri na pripremama u Kuparima: U zdravoj sportskoj atmosferi prolaze jednolični dani naših fudbalera na Dubrovačkoj rivijeri. Svi oni kažu: „Bićemo spremni već na startu!“
Bili smo nekoliko dana sa našim fudbalerima u Kuparima. Kiše na koje su se žalili, prestale su. Ponekad duva bura ili južni vetar, ali sad je sve mirnije i sunčanije.
Teren u Kuparima nije idealan, ali suvišno je na našoj obali tražiti negovanu travu, tim pre kad nema pomoćnog terena. Sve drugo je divno — od udobnog hotela, izvrsne hrane, ljubaznosti domaćina… do pregalaštva na treninzima.
Personal hotela „Goričina“, kao i brojni gosti, slažu se u jednom: da su fudbaleri Partizana vrlo skromni, disciplinovani i učtivi mladi ljudi. Ponašaju se uljudno, tihi su, razgovorljivi, ljubazni… Kad nisu na treningu, u sobama ili kraj televizora, igraju karte, šah ili čitaju. Navikli su na radoznalost ljudi koji ih okružuju, prihvataju razgovor, daju autograme, osmehuju se…
Naravno, svi su oni pomalo i nostalgično raspoloženi: misle na svoje porodice. Često su sa slušalicama u ruci, nerviraju se kad se teško uspostavlja telefonska veza sa Beogradom.
Stara je istina da su bazične pripreme uvek teže od svake utakmice. I nije napor ono najgore, već — jednoličnost. Gotovo svaki dan je isti: doručak, trening, ručak, kratki predah, opet trening. I tek kad zađe dan, rađaju se brige — kako ispuniti te duge večernje sate. Kupari nisu grad. Život se odvija samo u hotelu. A tu je sve isto od dekora do ljudi koje sreću. Samo je TV program drugačiji.
U istom hotelu borave i fudbaleri Sarajeva. I kad su prošli prvi kontakti, svi su se opet okrenuli svojima i tako će biti do polaska za Italiju (1. februara).
Najveće interesovanje pobuđuje turnir naše reprezentacije u Indiji. Pobede su radosno pozdravljene. Ne samo zbog jugoslovenskog fudbala već zbog Miloša Milutinovića, njihovog do juče dragog fudbalskog učitelja.
Rad teče kako ga je osmislio Nenad Bjeković. Fizičke pripreme je prepustio profesoru dr Pavlu Opavskom, najvećem jugoslovenskom stručnjaku u toj oblasti. Svi ostali kondicioni treneri su njegovi učenici. Fudbalski deo je u nadležnosti Bjekovića i Milana Damjanovića, nekadašnjeg reprezentativnog beka i trenera u Partizanovoj omladinskoj školi.
Radi se vrlo naporno. Saba dr Opavskog je pravi mali elektronski studio. Tu se svakog dana izračunava opterećenje, vrše merenja i upoređenja opterećenja, fiziološke i funkcionalne sposobnosti, prati krivulja uspona. Nauka je potisnula empiriju. Tako da nas rade svi veliki klubovi.
— Naši igrači će biti spremni već na samom startu prvenstva, — kaže profesor Opavski. — Bjeković je to zahtevao. U prva četiri kola, kad imamo dva derbija — Dinamo u Zagrebu i Hajduk u Beogradu, i dva gostovanja — Osijek i Novi Sad, odlučuje se naša sudbina. Tačnije, znaće se da li ostajemo u trci za prvo mesto ili ne. I zato se tako spremamo. Kasnije ćemo opet imati predah zbog utakmica državnog tima, pa ćemo to iskoristiti za osveženje i novo punjenje „baterija“.
Nenad Bjeković pripada onim trenerima koji pravom optikom gledaju na savremeni fudbal. On traži racionalnu igru, brzu, agresivnu, efikasnu… Dakako, insistira i na estetskoj strani, daje slobodu svakom pojedincu ali to mora da bude u sazvučju sa koncepcijom igre celog tima.
— Znam šta želim da postignem, — uverava nas Bjeković. — A to neće biti tako jednostavno. Naš prvi zadatak je da ubrzamo igru. Zato na treninzima radimo one elemente koji će igračima to omogućiti. Nastojimo da igramo „iz crve lopte“, sa dva dodira. Insistiramo da svaki igrač ima ideju još pre nego što dođe do lopte. To zahteva demarkiranje, stalnu igru bez lopte, kao i prelivanje iz jedne linije tima u drugu. Sve to mora biti sinhronizovano, skladno, uigrano…
Prvi čovek stručnog štaba ne krije svoje zadovoljstvo što je konkurencija u timu pojačana. On s radošću ističe da za svako mesto postoji kvalitetna alternacija. Omerovićeva zamena je sve sigurniji Belojević. Iza bekovskog para Radović — Rojević stoje Marjanović i mladi, ambiciozni Nikodijević. Dva srednja beka su Radanović i Kaličanin, ali tu su, za nuždu, Vermezović i Ješić koji je istovremeno predviđen kao najpouzdaniji „vezista“.
Kandidata za sredinu terena ima mnogo i pored toga što je otišao Nikica Klinčarski. Tu su, Smajić, potom Goran Stevanović i Kolb. Razume se, uz Ješića, ali i Marjanović kao i Nikodijević, mogu u toj liniji da igraju sa mnogo uspeha. A i Varga, koji je najkreativniji pojedinac.
U špicu napada kandidati su Mance, Varga, Živković, Đelmaš, Đukić i Vučićević. Svaki od njih ima svoje prednosti i nedostatke. Ponekad će od protivnika zavisiti ko će biti u timu, a ko na klupi. U svakom slučaju dobro je što se niko u stručnom štabu neće hvatati za glavu ako neko od igrača bude povređen, kažnjen ili kršenjem discipline sam sebe isključi iz ekipe.
Da igrači to osećaju vidi se na treninzima. Kad između sebe igraju prvi i drugi tim, onda je to sjajan duel. Svi su vrlo angažovani, igra se kao da su važni bodovi u pitanju. Niko nikog ne štedi. Tu se juriša, pada, ustaje, bori…
A kad su na pripremama takvi, onda se tek može pretpostaviti kakvi će ovi momci biti kad počne prvenstvo. To je ono što raduje. I obećava. Svi oni osećaju da nikome mesto nije osigurano. Za njega se svaki pojedinac mora izboriti. A i kad bude igrao, trudiće se da ne pruži šansu drugu s klupe, jer ko zna kad će se posle vratiti u tim.
— Ovakva konkurencija nije bila u Partizanu još od one moje generacije kad smo imali četrnaest reprezentativaca, — kaže Damjanović. — I to je dobro, oseća se rešenost kod svakog pojedinca da se na ovim pripremama iskaže u najlepšem svetlu, da se nametne Bjekoviću. Zato svi oni rade tako predano. Ko je mogao očekivati da će Čava Dimitrijević biti prvi na treninzima i posle još ostajati i dodatno vežbati. Uveče svi oni rade još vežbe za trbušne mišiće. I to stotinu puta. Ta visoka svest i velika ambicija su ono što nas čini mirnim i punim poverenja u ovim danima kad se iščekuje početak prvenstva.
Isto mišljenje imaju i Špiro Sinovčić, čovek koji u ime klupskog rukovodstva prati rad na pripremama i dr Vlastimir Golubičić, lekar, inače nekadašnji fudbaler. Zajednički je utisak da će ovi dani puni znoja muka i samopregora dati željene rezultate.