FUDBALSKI KOKTEL
Predstavljamo vam nove članove
Kako život ume da režira najuzbudljivije priče, uverio se na svojoj koži i Zoran Batrović, nova uzdanica Partizanovog napada. Dugo osporavan u matičnoj sredini, dokazivao se tamo gde je to daleko teže učiniti, da bi stigao do dresa reprezentacije i, konačno, poziva velikog kluba.
Ono što nije uspeo u titogradskoj Budućnosti, koja ga je slala na „kaljenje“ i u Bijelo Polje, nadoknadio je u jedinom kosovskom prvoligašu. Postao je udarna snaga Prištine, posebno u tandemu sa Vokrijem, zaslužio je i kapitensku traku, a odigrao je i dva meča u dresu s državnim grbom.
A onda, kad se u svojoj 29. godini uveliko spremao za odlazak u inostranstvo — stigla je ponuda Partizana. Nešto kao iz najlepših snova.
— Znam da me preporučio Vokri, moj najbolji drug iz Prištine, ali je presudila reč trenera Jusufija. Meni u svakom slučaju izuzetno prija ovakvo priznanje, iako stiže pri kraju karijere u jugoslovenskom fudbalu — sija od sreće Batrović.
Dogovor je sa „crno-belima“ da igra šest meseci, jer planira da se negde u inostranstvu obezbedi za stare dane. Neće biti iznenađenje ukoliko ostane i duže.
— Ostvarile bi mi se baš sve želje, kad bih zaigrao u tandemu sa Vokrijem i u crno-belom dresu. Nas dvojica smo se sjajno dopunjavali u napadu Prištine. Ko zna, možda zaigramo zajedno u Kupu evropskih šampiona!
Izazov velikog kluba bio je isuviše primamljiv za kapitena Prištine i najboljeg napadača. A da mu se i ostvari ta želja, upravo mu je Priština pomogla…
— Zahvalan sam mom dosadašnjem klubu, koji mi je izašao u susret, i pre isteka ugovora dozvolio odlazak u Partizan. Čim sam rekao da me „crno-beli“ zovu, bez razmišljanja su mi dali „zeleno svetlo“. Valjda su hteli na taj način da mi se oduže za one uspešne partije u dresu Prištine — priča brzonogi napadač.
Ne krije da očekuje uspešne partije i u Partizanovom dresu. Napadač na čijoj igri su nicale mnoge pobede prištinskog prvoligaša, dobro poznaje prilike u jugoslovenskom fudbalu i može da proceni šanse svog novog kluba.
— Partizan ima najbolji tim, u to uopšte nema sumnje. Možda je posle dva šampionska slavlja bilo došlo do malog zasićenja, ali trener Jusufi je uspeo da „prodrma“ ekipu, unese nešto novo i tek bi trebalo da stignu rezultati tog rada. Oduševljen sam atmosferom koja ovde vlada, vidim kako se primaju igrači koji dođu sa strane, milina je igrati!
Uskoro će mu se pridružiti u glavnom gradu supruga Dragana i tromesečni sin Bojan, pa da porodica bude na okupu. Onda će i Zoran početi da trese mreže u novom dresu…