Partizanov vesnik

List sportskog društva sa najvećim tiražom u SFRJ

Kakvi momci — strašni momci

od

u

Partizanovi rukometaši hit jesenje sezone

Na početku jesenje sezone, posle reorganizacije, naši rukometaši su svrstani u grupu „sever“, sa ekipama iz Vojvodine i Bosne i Hercegovine. Potez RSJ da budu 4 grupe Druge lige je, sada se vidi, odličan. Inače kvalitet ekipa je na zavidnom nivou i bilo je dosta derbija. Igrao se dobar rukomet, a utakmicama je prisustvovao veliki broj gledalaca.

Još na početku, u pripremnom periodu, naši rukometaši su pokazali da će biti „pravi“. Videlo se da je ekipa spremna i za najveće domete.

U toku takmičenja naši momci su pokazali i dokazali da su najbolji. Trinaest utakmica i isto toliko pobeda, impozantan bilans. Jesenja titula je osvojena sa 5 bodova prednosti.

Sportsko društvo Partizan je dalo bezrezervnu podršku planu da se za tri godine naši „crno-beli“ momci plasiraju u Prvu ligu. Kako stvari sada stoje cilj će biti ostvaren već ove sezone.

Na početku je bilo dosta problema, trebalo je uklopiti nove i igrače koji su ostali u klubu. Na kormilo je doveden poznati stručnjak Mihajlo Obradović i sve je krenulo napred.

Pored prvog stručnjaka zasluge za ovaj uspeh svakako pripadaju i predsedniku Nebojši Mihaljčiću, sekretaru Draganu Stevanoviću, tehniku Petru Blagojeviću, fizioterapeutu Blažu Marojeviću i drugom treneru Zoranu Lazareviću.

Najveće zasluge, ipak, pripadaju igračima koji su svojim zalaganjem i odličnim igrama napravili ovaj rezultat.

U ovoj polusezoni naši rukometaši su uspeli da izgrade svoju igru, jaka odbrana i siguran napad.

Najviše su, individualno, napredovali Aleksandar Blagojević i Branko Padežanin, i pridružili se dvojici najboljih Dejanu Lukiću i Božidaru Ćurkoviću. Ova četvorica su iznela najveći teret. Odmah iza njih su, druga grupa, Marinković, Popović, Jerkan, Vasilev, Stanković i Ilić. Još su igrali: Paunović, Stamenović, Rosić, Čamber, Kapisoda i Kovačević.

Interesantna je i lista strelaca koju predvodi kapiten Božidar Ćurković sa 76 (24) pogodaka, slede: Aleksandar Blagojević 67 (17), Marinković 38 (9), Padežanin 35 (1), Popović 27 (1), Vasilev 22, Jerkan 17, Ilić 16, Stamenović 6, Paunović 4 i Rosić 2 gola.

Iz kola u kolo svojim odličnim igrama, momci u „crno-belim“ dresovima, privlačili su sve veći broj navijača sa „crno-belim“ znamenjem.

Sada se i bivši igrači sve više okupljaju oko svog kluba. Lepo je videti stare crno-bele asove kako navijaju za svoje naslednike. Na tribinama su: Diklić, Čeh, Milosavljević, Petrovski, Miladinović, Arsenijević, braća Simidžije, Petković, Martinčević i neka ne zamere ako sam nekoga zaboravio.

Klubovi Prve lige se slažu u oceni da su naši rukometaši na pravom putu, da se posle 17 sušnih godina vrate u društvo najboljih. Rukovodstvo Zagreb Hromosa, posla utakmice sa Crvenom zvezdom u Beogradu, pozvalo je na razgovor ljude iz rukovodstva našeg kluba. Razgovoru su prisustvovali: predsednik Nebojša Mihaljčić, trener Mihajlo Obradović, sekretar Dragan Stevanović i tehniko Petar Blagojević.

Zagrepčani su izrazili divljenje postignutim rezultatima našeg kluba. Istakli su da se odlično radi i da je krajnje vreme bilo da se Partizan vrati u Prvu ligu.

Glavni operativci Partizana se slažu da treba ovako da se nastavi i u drugom delu prvenstva.

Tehniko Petar Blagojević, čovek koji je u rukometu 29 godina (kao igrač trener i tehniko) je uvek uz igrače. Sve radi temeljno i precizno, a zanimanje mu je precizni mehaničar, i uvek je na usluzi treneru Obradoviću i igračima. Čak i njihova deca: Ivana, Dragaša i Predrag vole crno-bele boje. Govori da će sledeće godine biti večiti derbi, naravno Partizana i Crvene zvezde. Tim povodom sa smeškom kaže:

— Mi smo prvi derbi sa Crvenom zvezdom dobili. Evo kako. Na našoj utakmici protiv Vojvodine bilo je 1.800 gledalaca, a na utakmici Crvena zvezda — Vrbas oko 800, što znači da smo tu već u prednosti, — objašnjava Petar Blagojević.

Pravi profesionalac, čovek koji neizmerno voli crno-belu boju je sekretar Dragan Miki Stevanović. U svom klubu je već 32 godine, 12 godina je proveo kao igrač a ostalo vreme kao trener i operativac. Trener je bio uvek kad je ostajalo upražnjeno to mesta jer je jedini profesionalac u klubu.

— Mislim da ovi momci mogu da izbore status prvoligaša, a sa malim korekcijama da budu i stabilan tim u Prvoj ligi, posle 17 godina. Osim što rezultatski guramo, pravimo i veliki i dobro organizovan klub — sa sigurnošću u glasu tvrdi Miki Stevanović.

Dragan Gavrić, član uprave već 20 godina od poslednjeg osvajanja Kupa Jugoslavije — kaže:

— Najbolji smo i to stoji. Konsolidovali smo redove. Svaki čovek je na svome mestu. Igrački kadar, stručni rad i rezultati su danas u klubu normalna pojava. U drugom delu prvenstva i dalje ćemo biti prvi. Očekujem još bolje igre i siguran plasman u Prvu ligu. Za to je potrebno još veće angažovanje svih ljudi iz uprave — konstatovao je popularni Gavra.

Uz ekipu je stalno i tihi momak Blažo Marojević, fizioterapeut naših rukometaša. Ovaj tridesetogodišnjak je karijeru počeo u Crvenoj zvezdi pre 5 godina, ali je ove sezone došao u naše redove i vrlo brzo se uklopio.

— Ovo su pravi sportisti. Zadovoljstvo je videti ih kako se bore i izgaraju na terenu. Inače za mene ima malo posla jer su momci izuzetno fizički pripremljeni. Kako rade tako i igraju — odlično. Drugarstvo je ovde na visini i sigurno idemo do Prve lige — govori Blažo Marojević.

Drugi trener Zoran Lazarević je desna ruka Mihajla Obradovića. Postavljene zadatke ispunjava sa uspehom.

— Nije teško uraditi sve što zahteva Mikela jer momci bez pogovora ispunjavaju sve zadatke. Vrlo je lako raditi sa njima jer su savesni i disciplinovani a to dokazuju i rezultatima koje postižu — priča mladi trener Zoran Lazarević.

Predsednik kluba je Nebojša Mihaljčić od pre godinu dana i prvi rezultati su vidljivi.

— Vrlo je bitno da smo zauzeli stav da želimo da budemo vrhunski klub kao i svi drugi članovi Sportskog društva Partizan. Napravljena je odlična atmosfera. Sve smo radili u dogovoru i sa elanom, uspeli smo. Momci su igrali odlično im eto ih na prvom mestu. Na nama, iz uprave je da nastavimo još intenzivnije i jače da radimo i da se konačno nađemo u Prvoj ligi. Raduje me i to što je sve više navijača koji nas bodre. Ljubitelji „crno-belih“ boja će i dalje biti naš oslonac, a na nama je da im dobrim igrama odužimo — završio je Nebojša Mihaljčić.

Svojim igrama u jesenjem delu naši momci su dokazali da im je mesto u najelitnijoj diviziji. Ostaje još samo da to i ostvare.

  1. Dejan Lukić. Rođen: 12. 03. 1962. godine, golman, ekonomista, oženjen ćerka Jelena.
  2. Toni Vasilev. Rođen: 28. 05. 1966. godine, pivotmen, mašinski tehničar, neoženjen.
  3. Dragan Čamber. Rođen: 24. 03. 1970. godine, bek, student rudarstva, neoženjen.
  4. Dragi Paunović. Rođen: 05. 01. 1969. godine, bek, student, viša elektrotehnička, neoženjen.
  5. Branko Padežanin. Rođen: 30. 06. 1968. godine, desno krilo, student geodezije, neoženjen.
  6. Aleksandar Blagojević. Rođen: 14. 01. 1971. godine, bek, student DIF-a, neoženjen.
  7. Vladan Stamenović. Rođen: 01. 07. 1968., desno krilo, student veterine, neoženjen.
  8. Aleksandar Jerkan. Rođen: 16. 08. 1965. godine, bek, hemijski tehničar, neoženjen.
  9. Goran Popović. Rođen: 14. 10. 1971. godine, student viša ekonomska, levo krilo, neoženjen.
  10. Božidar Đurković. Rođen: 17. 12. 1963. godine, desni bek, komercijalista, oženjen ćerka Sara.
  11. Svetomir Ilić. Rođen: 19. 01. 1965. godine, pivotmen i krilo, rudarski inženjer, oženjen sin Kosta.
  12. Milan Stanković. Rođen: 13. 08. 1969. godine, golman, student viša ekonomska, neoženjen.
  13. Mihajlo Obradović, trener.
  14. Petar Blagojević, tehniko.
  15. Blažo Marojević, fizioterapeut.

Trener

Od ove sezone na kormilu naših rukometaša je priznati stručnjak Mihajlo Obradović. Sigurno je vodio utakmice i nizao pobedu za pobedom. Zacrtani plan je ostvario sa velikim uspehom.

— Bilo je teško, ali sam uspeo da ostvarim dva zadatka: Prvo, da od 6 igrača koji su ostali u klubu i 11 novih napravim kompaktnu sredinu, da ne izgubimo ni jednu utakmicu i drugo da se uigramo i napravimo pravu igru. Rukometaši su ispunjavali sve postavljene zadatke i zahvaljujući njima uspeli smo. Pored svih trinaest pobeda ima još mnogo da se radi i uradi pa da se dođe do društva najboljih. Ovo je samo prvi stepenik. Pored lige očekuju nas i kvalifikacije. Od četiri najbolja tima u drugim ligama mesta u Prvoj ima samo za dva. Ipak, mi spadamo u red favorita i verujem da ćemo i taj cilj ostvariti. Poenta u radu je da budemo prvi, ali i da stvorimo stabilan tim za Prvu ligu — sa sigurnošću u glasu završio je Mihajlo Obradović.

Najbolji

U jesenjem delu prvenstva u redovima „crno-belih“ najbolji je bio je Dejan Lukić — Baklava. Kako je samo branio. To je za priču. Lopte koje su svi videli u mreži branio je bukvalno glavom. Na svakoj utakmici Baki je imao svoj šou. Postao je bauk za sve protivnike.

U Kikindi je odbranio odlučujuće sedmerce. U stvari prvo je u Beogradu „srušio“ ekipu Slobode Solane, nastavio u Kikindi pa potom u Kačarevu. Imponovao je sa kakvom je lakoćom ukrotio šuteve igrača Jedinstva u Kačarevu. U Derventi je začarao gol a u derbiju sa Vojvodinom u Beogradu dovodio je do ludila igrače glavnog konkurenta.

— Kad momci dobro igraju odbranu, gola nema. U svakoj normalnoj igri dolazi do izražaja naš kvalitet i pobeda ne dolazi u pitanje. Dodatni motiv imaćemo u drugom delu kad želimo da ne izgubimo ni jednu utakmicu do kraja i bez poraza budemo ubedljivo prvi — konstatovao je Dejan Lukić.

Baki je propustio da kaže da posle svakog treninga žuri u Šabac u zagrljaj svoje ljubimice Jelene. Posle napornog treninga, pravi relaks je u igri sa dvogodišnjom mezimicom.

Kapiten

Božidar Ćurković je u jesenjem delu prvenstva igrao, stvarno, kapitenski. Uz rame Dejanu Lukiću. Njih dvojica su bili daleko najbolji. Od 1982. godine je u redovima naših rukometaša. Ovo mu je najbolja sezona . Sazreo je kao igrač i sada pruža najbolje partije. Imao je ponuda da pređe u druge klubove, ali je uvek ostajao veran crno-beloj boji.

— Ostao sam zbog ekipe, verujem da možemo da budemo prvi. Pojačanja su prava. Na početku sezone rekao sam da će Partizan biti „hit“ i ostvarila mi se prognoza. Nismo se nadali da ćemo dobiti sve utakmice. Posle prvih 4 kola počeli smo da se uigravamo, da bi kako vreme prolazi bili sve bolji. Jedini pravi konkurent bila nam je ekipa Vojvodine ali smo im u derbiju dokazali da smo mnogo bolji. Nadam se da i u drugom delu nećemo izgubiti nijednu utakmicu — ozbiljno je zaključio Božidar Ćurković.

Najmlađi

Dvojica najuspešnijih iz mlađe garde su, svakako, Aleksandar Blagojević i Branko Padežanin. Prvi na poziciji beka koji se specijalizovao za postizanje golova kad naši rukometaši imaju igrača manje i drugi podjednako uspešan u napadu i odbrani.

Saša Blagojević je dogurao do omladinske reprezentacije Jugoslavije. Međutim, i dalje je ostao skroman.

— Pre svega želim da se plasiramo u Prvu ligu. Druga želja mi je da završim fakultet. Mislim da svojim igrama moj klub zaslužuje da se takmiči u najkvalitetnijoj ligi naše zemlje — kaže Saša Blagojević.

Branko Padežanin do ove sezone igrač na bekovskoj poziciji sada vrlo uspešan kraj aut linije i to na desnoj strani.

— Nije bitno koju poziciju igram. Bilo gde da sam pružiću sve od sebe da bi postigli što bolji rezultat. Za sada sam zadovoljan, ali ću se truditi da i dalje ovako igram — završio je Branko Padežanin.